Marketing
Dani kanikule...
Gledam sliku. Pas na obodu vremena osjeća vrućinu dana kanikule.
U antičko doba Rimljana i Grka, zvijezda Sirius je bila vidljiva nad horizontom u danima prve polovice kolovoza. Najbliža je Suncu i oni vjerovaše da pojačava njegovu moć.
Kako je Sirius najsjajnija zvijezda u zviježđu Veliki pas, Canis Major, stari Rimljani su ga zvali i Pasja zvijezda, a dane velikih vrućina ...dies caniculares...
dakle dani kanikule nisu dani naših kućnih ljubimaca nego dani nebeskog psa...
U antičko doba Rimljana i Grka, zvijezda Sirius je bila vidljiva nad horizontom u danima prve polovice kolovoza. Najbliža je Suncu i oni vjerovaše da pojačava njegovu moć.
Kako je Sirius najsjajnija zvijezda u zviježđu Veliki pas, Canis Major, stari Rimljani su ga zvali i Pasja zvijezda, a dane velikih vrućina ...dies caniculares...
dakle dani kanikule nisu dani naših kućnih ljubimaca nego dani nebeskog psa...
Na obrubu jutra krhkost prolaznosti, moć uspomena, sveta datost
povratka u ljepotu.
U izmaglici pasjih vrućina slike gorućih sjećanja… iz sjaja Sunca izranjaju iluzije, prividi prohujalog vremena… mirisi, zvuci, okusi i boje… ognjem trenutka me dodiruju uspomene, osluškujem krhkost prolaznosti i moć pamćenja… mogućnost povratka u nezaboravljenu ljepotu…
Prolaze sekunde… znakovlje proteklih dana… lipe su davno ocvale, ali njihov miris titra u trenutku… zaobljava ga u sliku Ivanjske noći… nezaboravak opijajućeg osjećaja…
Preskakli smo vatru… bili djelić pasionske igre… titraj legende o silasku Ladarica na ovozemaljske pute... bili smo utkani u osmijeh ljetnog suncostaja, u noć u kojoj je ljubav sišla s neba i ostala u nama…
Zauvijek?... tko to zna?...
Živimo u vječnom pretakanju pješčanog sata iz sada u sada… tri sekunde u kojima se događa ljepota, svijet i mi u njemu…
Skrivam te u pogledu… ustoličavam događanje… osmijeh budnosti i sjaj Sunca na tvom licu… toplina nas omamljuje… nakon Ivanjskih krijesova uronismo u vrijeme kanikule… apokalipsa se nije dogodila… na žrtveniku pamćenja izgara pasja vrućina, nestaje sama u sebi… grliš me… zajedno uranjamo u Venerino vrijeme…
Daruješ mi morsku zvijezdu u zamjenu za onu, nedohvatljivu pod kojom sam rođena… pitagorejsku pentadu… zagrljaj ženske dijade i muške trijade… simbol ljubavi, Afroditin broj… u njoj vječnost šumi tankoćutnu ekliptiku vremenskog vrtloga… istoznačje svitanja, zenita i sutona… darujem ti školjku u kojoj se grle pjesak i pjena… san ljetne noći i život… naš život…
Dijana Jelčić
Post je objavljen 12.08.2016. u 08:08 sati.