,,Zasto mora biti skromno ovo svijetlo
na kraju tunela kojim idem
ukrala sam srce i rekla da je moje
a znala sam da nije"
Koliko puta sam ponovila te stihove. Sutra je trebao biti koncert u Rogoznici. Sutra navecer bih opet sjedila kod kuce i razmisljala kako je tamo. I opet bi mi bilo zao sto nisam tamo. Kao i svaki put.
Gledala sam nesto na internetu i vidjela sam jednu recenicu koja me sokirala. ,,Silente je bila hrvatska pop-rock grupa." Bila? A sto vise nije? Svi kazu kraj a ja kazem mala pauza. Prevelika je njihova energija da sad odustanu. Nikad nisam bila na koncertu ali sam uvijek mislila bila tamo.
Sjetila sam se jednog koncerta u Istri. I jedne poruke koju sam napisala iz srca i stvarno se nadam da im se svidjela. Kratka je ali govori puno. Draga osoba mi je dala prijedlog da napisem tu poruku. Napisala sam je mobitelom a ona im je pokazala. Od srca joj hvala.
Od prvog trena kad sam ih cula, svidjeli su mi se. Kasnije ih vise nisam imala gdje cuti. Sve do onog cmc festivala. I pjesme koju sam cula svega par puta i odmah sam je naucila napamet. Samo sam ponavljala stihove:,,Oprosti sto ti ovo radim, puce grom iz vedra neba." S tom pjesmom sam zivcirala sve oko sebe. Sestra me jednom pitala:,,pa znas li ti neku drugu pjesmu?" Mama je rekla da se ja ,,cudno ponasam."
Mozda zato sto sam se ustala usred noci,u 1 sat da bih na radiju cula Neobranjivo. Znala sam da ce biti. Mama se probudila i pitala me jesam li dobro kad u pola noci pustam glazbu. Ona je to naravno rekla tati i oni su zakljucili da samnom nesto nije u redu. A nisam se ni trudila objasniti da obozavam tu pjesmu. Oni to ionako ne bi razumjeli.
Navikli su oni na ,,moje cudno ponasanje". Danima,mjesecima sam ih zivcirala svojom glazbom. Mama je cesto znala doci u sobu i reci da to nije ludnica nego kuca. Srecom, sad sam napokon nasla slusalice.
Iako,jos uvijek se zna dogoditi da se ,,cudno ponasam." Pogotovo kad je pjesma na radiju. Odmah trkom niz stepenice i u kuhinju. Znam tako ponekad grliti radio pa me opet moji cudno gledaju. Prije sam uvijek kad bi ih cula na radiju ili televiziji pojacala do kraja ali sad vise ne smijem. Mama kaze da od kuce pravim ludnicu.
Oni to ne razumiju. Ne razumiju cemu tolika sreca zbog jedne pjesme. Ne znaju da me bas ta pjesma razveseli kad sam tuzna. To je lijek za dusu.
Tibor je jednom rekao:,,Nije Silente za svakoga." I nije. To ne moze svatko razumjeti. Nekome su oni obican bend, nekome ne znace nista a nekome znace sve.
Moja zelja je bila otici na koncert i napokon ih vidjeti. Uzivati tih par sati na koncertu. Jedna osoba mi je rekla:,,Silente su se raspali tako da ih nikad neces vidjeti." Ali to me nije naljutilo ni rastuzilo. Osoba koja mi je to rekla ionako ne zna nista tako da mi se nije dalo svašati sa nebitnim osobama. Ja vjerujem da ce uskoro biti vijest da se Silente vraca na scenu i nastavlja dalje. I vjerujem da cu ih jednom napokon vidjeti uzivo.
A tebi,koja si mi rekla tu recenicu,zelim reci da nisi u pravu. Znam da ces ovo procitati. Rekla si mi da citas sve sto napisem. Znam da ih i ti volis. Ne razumijem cemu onda takve rijeci. Silente nisu otisli zauvijek. Jedna osoba je rekla:,,Silente su tu i ostat ce tu." I ja se slazem s njom.
Post je objavljen 11.08.2016. u 15:15 sati.