25. lipnja 1991. kao vojno krilo HSP-a ustrojene su Hrvatske obrambene snage - HOS. Osnovane su kao vojno krilo HSP-a, a čelnik stranke, Dobroslav Paraga ujedno je bio i vrhovni zapovjednik HOS-a. Dužnost načelnika štaba obnašao je Ante Paradžik.
Jedini kriterij za ulazak u HOS bio je dragovoljnost. Unatoč etiketi radikalnosti koja ih je cijelo vrijeme pratila stranačka i nacionala pripadnost nikad nije bila bitna, pa se tako među najistaknutijim pripadnika HOS-a nalaze Jean Michael Nicolier i Thomas Crowly. Svjesni kako je rat neizbježan, čelnici HOS-a, mnogo prije izbijanja sukoba pripremali su obranu, pe je tako u suradnji sa slovenskom policijom u Žumberku je organiziran jedan od prvih kampova za vojnu obuku. HOS-ovci su od početka djelovali na svim kriznim bojišnicama. Posebno su se istaknuli u obran Vukovara, ali i cijele Slavonije, Banovine, Dubrovnika, ... Po izbijanju rata u BIH uključili su se u njezinu obranu, te se istaknuli u obrani Livna, Bosanske Posavine i Hercegovine.
Ubojstvo zapovjednika HOS-a, Ante Paradžika, (ubijen iz zasjede 21. rujna 1991. kad se vraćao sa stranačkog skupa iz Križevaca u Zagreb) zaoštrilo je ionako visoke tenzije između čelnih ljudi HSP-a i HDZ-a, pa je tako početkom 1992. vršen pritisak da se ukine HOS čiji su se pripadnici uključili u redove Hrvatske vojske ili pak dragovoljno otišli braniti BIH.
Unatoč optužbama za ekstremizam valja naglasit kako su ratovali časno, a niti jedan od više tisuća pripadnika HOS-a nije osuđen za ratni zločin. Iako su mnogi od njih položili živote za slobodu domovine ili bili teško ranjavani, njihov status zbog političkog neslaganja ponajprije s čelnikom hrvatskih tajnih službi, Josipom Manolićem, bio je i nakon rata poražavajući. Tek 2004. godine "Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata" HOS-ovci su priznati kao punopravni branitelji i dio oružanih snaga Republike Hrvatske.
Nakon bezbroj novinarskih upita predstavnicima Vlade RH, Predsjednici Republike, vođama parlamentarnih stranaka i ostalim političarima i njihovom izmotavanju ili dodvoravanju potencijalnoj koaliciji i glasačima, povjesničarima i pravnicima, je li pozdrav "Za dom spremni" zabranjen zakonom i je li to povijesni hrvatski ili samo ustaški pozdrav, mi nudimo jednostavan odgovor i to surfajući samo 15-ak minuta, što su naravno mogli i oni koji nam vode ili bi željeli voditi državu.
Ne ulazeći u to je li pozdrav "Za dom spremni" povijesni pozdrav prije Drugog svjetskog rata, sa sigurnošću možemo potvrditi da nije zabranjen zakonom. Ne samo da nije zabranjen već je reguliran zakonom kao i sva obilježja i odore iz Domovinskog rata. Naime, Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji od 12. veljače 2013. u članku 2. stavak 1. precizirano je tko su to hrvatski branitelji iz Domovinskog rata.
(1) Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je kao dragovoljac i pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (ZNG, Hrvatske vojske, Ministarstva obrane, Policije, Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a) te pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je u njima proveo najmanje 5 mjeseci do 24. prosinca 1991. godine), organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske u bilo kojem razdoblju Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: hrvatski branitelj iz Domovinskog rata).
Dakle, zakonom je regulirano da su pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, a budući da su sve postrojbe imale svoja obilježja na odorama, tako je i HOS imao znak s natpisom "Za dom spremni" koji je bio i uzvik na postrojavanjima.
Nadalje, člankom 18. Pravilnika o vojnim odorama (NN broj 58/11 i 113/11) propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata mogu u svečanim prigodama u OS RH i u prigodama službenog obilježavanja obljetnica vezanih uz događaje u kojima su sudjelovali u Domovinskom ratu ili na obljetnicama zbivanja iz Domovinskog rata nositi službene vojne odore, ako ih posjeduju, a mogu nositi i vojne odore iz Domovinskog rata.
Ako se sagleda Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i pravilnik Ministarstva obrane o nošenju vojnih odora, a znajući kako izgleda odora i dijelovi odore HOS-a u Domovinskom ratu te da se na njima nalazi "Za dom spremni", dolazi se do zaključka kako su sva dosadašnja postupanja hrvatske policije i pravosuđa o oduzimanju predmeta, kažnjavanju na javnim skupovima zbog riječi "Za dom spremni" protuzakonita, a izjave političara ukazuju kako ne poznaju zakone koje bi oni u najvećoj mjeri trebali štititi. Temeljem spomenutog zakona zaključak je kako je i presuda suda u slučaju Josipa Šimunića nezakonita, jer tvrdnja suda da je pozdrav "Za dom spremni" ustaški, a ne osvrćući se na Domovinski rat, upravo je politička presuda koja se ne temelji na zakonima Republike Hrvatske, a što upravo potvrđuje ovaj zakon. Jednako se to odnosi i na oštećivanje spomenika IX HOS-ovoj bojni u Splitu prilikom čega je policija po nalogu SDP-ovog ministra Ranka Ostojića prekucala HOS-ovu oznaku "Za dom spremni" koja je regulirana zakonom. Zato političarima preostaje samo jedno suludo objašnjenje, objašnjenje koje je čisto silovanje zakona. A to je: možete nositi ali ne smijete izgovarati pozdrav "Za dom spremni".
Dakle, kome pravo, a kome krivo, ali pozdrav "Za dom spremni" je pozdrav iz Domovinskog rata i kao takav je dozvoljen.