"Danas po Majanskom kalendaru slavimo „rođenje zvijezde Venere“… njeno izranjanje iz utobe svemira… iz zviježđa Plejada… 11. kolovoza 3115. godine pr. Kr… je započelo vrijeme Venere..."
Slave li zvijezde kišom Perzeida rađanje ljubavi?
Šutiš.
Pozivaju li nas na slavlje osjetila?... osjetih pomak nutarnjeg sata…
Uranjamo li u novi vremenski ciklus?
Smiješiš se.
Deja vu,
tisućljeća zgusnuta u tvojim očima, u prolazu između tvoga i moga svijeta, u ničijoj zemlji na izvoru vode.
Ispih gutljaj zemljine utrobe, oćutih okus života, pupanje svjetlosti, vrtloženje vremena, let krijesnica
i put k tebi.
Začuh zov nutrine, voda dolazi iz zemlje… podne, prašnjavi peron i oči boje sna… magija sudbine.
Venera objavi sunoćje i mimohod sjećanja.
Bio si pastir, filozof, znanstvenik, pjesnik, bio si misao, osjećaj, ljubav.
Odakle dolazi voda?... upitah
Iz zemlje… progovorio si
Susretao sam te u snovima.
Sanjala sam te…
Bilo mi osam godina kada te prvi put vidjeh.
Bilo mi pet godina kada saznah da voda dolazi iz zemlje…
Svjetlost i pomilovanje, rascvjetani perivoj vječnosti, metafora beskraja, naš trenutak,
rođenje Venere, kraj vremena Kanikule, početak vremena ljubavi...