Vec dugo nisam nigdje izasla. Drustvo, zabava..Zaboravila sam kako to izgleda. Vec danima, mjesecima sam zatvorena u kuci. Zelim vani, mešu ljude! Ali ne usudim se to izgovoriti naglas. Mami se sigurno ne bi svidjelo da ,,lutam po ulici". Da sam mogla birati,sigurno ne bi izabrala ovakav zivot. Sve te zabrane, pravila. Imam jako komplicirane roditelje. Ponekad ih ni sama ne razumijem.
Znam da se mama brine. Ali previse. Za mjesec dana krecem u 1.srednje. Sestra mora samnom ici prvih par dana jer se mama boji da cu se ja izgubiti u Kninu. Nemam 5 godina nego skoro 15. I nisam tu prvi put. Mama kaze da je sve to za moje dobro. Mislim da mi od toga, od svih tih pravila i zabrana sigurno nece biti dobro.
Osjecam se grozno. Najradije bi sad negdje pobjegla i plakala. Jedine osobe koje višam i s kojima se druzim su moji roditelji.Lijepo je vani. Setas, druzis se... Zivot je vani a ne unutra. Mislim da se nikom ne bi dalo biti 24 sata zatvoren u kuci. Ali ja moram. A ne bunim se. Ionako ne bi ni imala gdje otici. U selu je svega par djece i to su uglavnom mala djeca. A nije mi zanimljivo sama setati. Ako te ovdje vide da sam setas, pricaju lazi i misle da nisi normalan.
Nemam slobodu. Zivim kao u zatvoru. Vec dugo zelim vani. Nikad nisam mislila da cu o ovome pisati ovako javno,gdje svi mogu vidjeti. Ovo nije zivot. Ne onakav kakav zive svi moji vrsnjaci. Zasto onda ja moram biti posebna? Vani je kisa. Danas uopce nisam imala u planu pisati. Sloboda.. To jako lijepo zvuci. Nadam se da cu i ja jednom osjetiti sto to znaci.
Post je objavljen 10.08.2016. u 22:30 sati.