Ne volim kad me probudi poštar. Malo kad mi zadnjih godina donese ono što trebam ili priželjkujem. Ali, jutrošnje buđenje je bilo posebno. Ljudi, dobila sam paket, i to onaj pravi, mitski, od „strica iz Amerike“. Istina, ovaj je poslala sestra iz Kanade, ali moj doživljaj je bio takav, „stričevski“.
Ta radost i značaj američkog paketa viđenih u filmovima, pročitanih u knjigama ili opričanih od ljudi s iskustvom, napokon su se i meni dogodili. U 18 godina kanadskog života moje sestre, svašta sam dobivala kroz razne pošiljke i načine, ali nikad paket koji putuje brodom. Znala sam da stiže kroz 6 do 8 tjedana, i nije mi bio bitan njegov sadržaj, nego čekanje, i ono zakašnjelo dječje uzbuđenje. Trebao mi je taj osjećaj radosti kada mi ga poštar uruči i iznenađenje pri otvaranju. I nakon dugog puta, svih valova i oceanskih nevera, jutros mi se napokon „ukazao“.
Najdraža moja, hvala ti.
Hvala ti za sve one lijepe stvari koje si mi u životu priuštila i sva djela koja si učinila za mene. Znaš, čini mi se da ovaj paket čekam pola stoljeća. Nekad sam se kao dijete, kada je za mene i Beograd bio Amerika, nadala paketu od našeg strica djeci rano umrlog rođenog brata. Ali nikad nam nije poslan… I tad su mi iz Bg stizali paketi i pokloni od tvog studentskog džeparca. Hvala ti za onu davnu sreću i moju jutrošnju radost. Šaljem ti poljupce, i suze koje ne prestaju kapati. Ti si uvijek bila moja dobra, nesebična sestra, moj bogati stric i, jedno veliko, veliko
Volim te mila.
P.S.
A vama, dragi moji čitatelji, ostavljam par sličica iz sadržaja paketa da ublažim vašu eventualnu radoznalost i podijelim svoju radost, kad vas već ne mogu počastiti belgijskim pralinama i čokoladom s okusom lješnjaka i morske soli.