Pare, pare pokreću svijet politiku i nogomet.
Kad imate para, onda se mažete i po guzici, kaže naš svijet tako,
a kad nemate, onda se uzdate u Boga.
Ne valja ni jedno ni drugo.
Čak kad se totalni kokuz, nemate što reći, napisati, jer vam se ništa ni ne dešava, osim što vam se glava raspada od totalnih briga, što, kako i zašto se to baš vama dešava, kao ono Bože čime sam to ja zaslužila, baš sam divna, pametna, poštena, itd. itd. itd.
Međutim sve dođe na naplatu, a nema veze sa Bogom, već bih ja rekla sa ne znanjem prije svega ili sa klinčenjem da ste najpametniji na svijetu i da su svi oko vas glupi i nesposobni i onda ste vi sve morali jadni sami, ali najgore od svega je kad pođete druge kriviti za svoj neuspjeh, jer uz uspješnog muškarca stoji žena, tajnica, ljubavnica i možda vanbračno dijete, a uz neuspješnog muškarca stoji samo jedna žena i ona nosi svu odgovornost što on zaboga nije uspio, jer ta jedna jedina ne može biti sve i žena, majka, tajnica, ljubavnica, i još k tomu da ima doktorat iz ekonomije i možeš misliti i da je lijepa, pa gdje bi bio kraj tom muškarcu, čak se i u ovoj zadnjoj rečenici vidi da za uspjeh treba više osoba, jer kad nas je više i znanja je više. Tako malo treba za sreću, a kad tražite to malo, najčešće ne dobijete ni to, tako da ja kažem da skromnost nije više vrlina, jer u današnjem vremenu ispadate budalasti, pošto se sve vrti oko para, pa čak i ručak koji ću danas napraviti za svoje ovisi o dubini mog novčanika. Paprike, rajčicu, krumpir, krastavce sam dobila sa sela na dar.
Post je objavljen 09.08.2016. u 12:15 sati.