Stigla mi je i ta promjena početne brojke u godinama. Ne mogu reći da me iznenadila, znao sam da dolazi. Nije da sam ju zvao, dođe ona sama. Htjeli mi to ili ne, stvari se događaju. Mnoge stvari. Bili mi njih svjesni ili ne. Sviđale nam se ili ne. Meni se ta četvorka ne sviđa pretjerano. Navikao sam se na tricu, ona mi je nekako ljepša, oblija i sasvim po guštu.
Kad me snašla 33.-a, sjećam se, prije nego smo otišli van, na brzake sam napisao na blogu nekoliko redaka. U smislu: nije važno koliko godina čovjek ima, to je skoro najmanje važno, pa kako je uvijek pravo vrijeme za započeti bitne, stvarne promjene na bolje u svome životu, pa da nikada, baš nikada nije kasno, ali što prije se počne, tim bolje, bla, bla. Tako priča čovjek s 33. A s 40? Eh.
S 40 sve više-manje ostaje isto, samo na 100-tu potenciju. Biologija u nekim stvarima radi svoje, jeli, ali imam osjećaj kako prava životna zabava tek počinje. I ne mogu je zaustaviti ni da hoću. Dakle, sve je i dalje pod kontrolom, tj. mnogo toga ni najmanje nije, ali što sad? :) Ono što je bitno je sljedeće: biti u centru sebe i svoga života i raditi najbolje što se može u datim okolnostima. To je najviše što možemo i sasvim dovoljno.
Post je objavljen 08.08.2016. u 13:34 sati.