"Vlaho Orepić posve jasne stvari i činjenice uporno proglašava kontroverznima da bi opravdao njegovo osobno postupanje, kao i postupanje policije. Ministar je, naime, izjavio kako zakon ne pozicionira jasno je li pozdrav ‘Za dom spremni’ kazneno djelo, naglasivši kako odgovor na to pitanje trebaju dati povjesničari koji se trebaju jasno odrediti prema pozdravu, kao i pravosuđe, dok će policija postupati u skladu sa zakonom."
"Zanemarimo li ovdje očiti populistički moment, vidljiv u pozivanju na struku i narod s jedne strane, te u izbjegavanju zauzimanja jasnog stava s druge strane, suočit ćemo se s pitanjem u kojoj je to zemlji živio ministar Orepić i kroz koji je to obrazovni sustav prošao ukoliko mu ove stvari zaista nisu jasne?
Krenemo li od posljednjeg slučaja i njegove navodne kontroverznosti, očito je da se neumorno ponavljana laž počela uzimati ozbiljno u dobrom dijelu javnosti, što sad već poprima zabrinjavajuće razmjere.
Samo zahvaljujući tome potrebno je svaki put iznova ponavljati da je ‘Za dom spremni’ pozdrav koji se isključivo koristio za vrijeme NDH te unutar ustaškog pokreta prije osnutka te države. Sve ostale tvrdnje, uključujući onu najpopularniju o libretu iz opere ‘Nikola Šubić Zrinjski’, naprosto nisu točne i nije potrebno uložiti nikakav veliki trud da se to provjeri.
No, puno veći problem od ovoga odnosi se na hinjenu naivnost kojom se koriste jednako Orepić, kao i svi drugi koji pokušavaju sakriti očito. Naime, čak i kad bi teza o tome da je to nekakav stari hrvatski pozdrav bila točna, kao što nije, svakome je u ovoj zemlji jasno da se taj pozdrav u današnje vrijeme koristi isključivo kao identificiranje s Pavelićevom državom i ideologijom i ni zbog čega drugoga."
"To što je Orepić prije pravilo, nego iznimka, ne zvuči pretjerano ohrabrujuće, ali svakako svjedoči o potpuno krivoj percepciji uloge ministara i državnih institucija."
Najotrovnijim se uvijek i nanovo pokazuje upravo spoj gluposti i neznanja. A uz Orepića koji muti vodu, ovu najvulgarniju novohrvatsku (desničarsko-filoustaško-nacionalističku) fabrikaciju o "starom hrvatskom pozdravu" zadnjih je dana javnost mogla, nažalost, osim od zadriglih ustašoida po opskurnim portalima, direktno i indirektno čuti i od Grmoje dok je relativizirao fašističku terminologiju na sramotu vlastite struke, od notornog proskriptora i šovena Pauletića koji uobičajeno lupeta kretenarije te od nemuštog Petrova izgubljenog u prostoru i vremenu koji (barem) osuđuje, ali je kao prototip neinformiranog i/ili hinjenog naivca (budale) već popio i usvojio krajnje debilan a toksičan filoustaški falsifikat / čistu laž da je "taj usklik od davnina". Kaj god! Kakve davnine, kakvi bakraći.
Najobičnija sklepotina nacionalističkog mitomanstva koje bi sedlarovski apologiralo zločin(c)e beskrupulozno izmišljajući i falsificirajući (naslovnice Vjesnika i/ili bilo koje druge povijesne izvore).