Sestra je danas otisla u Njemacku. Nakon skoro dva mjeseca rada u kaficu,uzela je mali odmor. Bit ce tamo tjedan dana. Mama joj je prije polaska toliko toga spremila. Danas je ono famozno vjencanje o kojem svi vec mjesecima pricaju. Strina Rada ce kao i uvijek biti u prvom redu. Svi je dobro poznajemo i znamo da ona ne ide tamo samo zbog vjencanja nego zbog hrane. Uvijek je takva. Cim sazna da se negdje nesto dobro priprema odmah doše. Dan je tako tmuran. Kisa pada bez prestanka. A ja opet u nekom svom svijetu. Za 6 dana je trebao biti koncert u Rogoznici. Sjecam se kako sam rekla mami da zelim u Rogoznicu jer je tamo koncert. A ona je kao i uvijek,bez da me poslusa do kraja rekla ne. I dodala kako nema vani do 20. A ja sam je pitala sto cu raditi u kuci kad budem imala 16. Nisam dobila odgovor. Tako sam htjela ici. Rogoznica ionako nije toliko daleko. Nisam se ni trudila objasniti tko pjeva. A trebao je pjevati Silente. Nisam joj se ni trudila objasniti tko su oni jer ona ionako ne slusa takvu glazbu pa je vjerovatno ne bi ni zanimalo. U nasoj obitelji slusa se samo turbo folk. Osim mene koja ne volim takvu glazbu. Srecom pa sam napokon nasla slusalice. Trazila sam ih danima. Sada mogu uzivati u divnim pjesmama koje lijece dusu. Koliko puta sam za mamu pomislila kako je nerazumna. A nikad joj to ne bi rekla. Ja sam jedino od 4 djece cijim zivotom ona moze upravljati. Znam da sam sama kriva jer sam to dopustila ali kako ona kaze,njena rijec je prva i zadnja. Toliko toga nisam htjela a morala sam. Iz razmisljanja me trgnula pjesma. Jos jednom. Pjesma koju slusam vec peti put. A ima nesto u njoj,nesto posebno. Kisa je prestala i napokon malo sunca.
Post je objavljen 06.08.2016. u 11:53 sati.