Presuda Mustaču i Perkoviću pokrenula je (iznova) nužna pitanja (naravi titoističkog, orjunaškog, jugoslavenskog, komunističkog, nesvrstanog, socijalističkog sustava).
Politički manevar (svođenja smisla osude iskrivljenim tumačenjima na opstruiranje smisla pravičnosti (osude)) zahvatio je pobornike titoističkog koncepta (osporavanja suverenosti Hrvata).
Svi koji su pogođeni presudom (kao dio sustava koji je proizvodio nasilje (nad Hrvatima)), shvatljivo (ili neshvatljivo), osporavaju značaj osude (protežnost na sustav koji je u svojoj osnovi zločinački, počivao je na zločinu i produžavao bi zločinom svoju premoć).
Ali, kada predsjednik HDZ-a osudu svede na zločinstvo jugoslavenskih tajnih službi i nasilnost prema iseljenicima nedvosmisleno osporava zločinačku narav tog sustava naspram Hrvata (pogotovo onih koji su živjeli u Jugoslaviji).
Svjedok sam zločinačke naravi jugoslavenskih država prema Hrvatima. U znatno okrutnijem i brojnijem obliku od onog iskazanoga nasilja prema emigraciji (iseljenicima).
U tom kontekstu prosvjedujem javno protiv nekompetentnog i (namjerno) iskrivljenog tumačenja sudske presude (koja je morala otvoriti pitanja odnosa prema jednom zločinačkom sustavu, usmjerenosti (fokusiranosti) zločina (na Hrvate) i univerzalnosti osude zločina (kao sredstva prevladavanja posljedica tog mračnog doba).
Kao žrtva komunističke antihrvatske represije duboko sam povrijeđen površnošću i neodgovornošću čelnog čovjeka (stožerne (??)) stranke i ciljanoga javnog istupanja (sa svrhom ublažavanja precepcije zločinačkog karaktera jednog doba i osoba koje su obilježile to doba).
Na znanje: javnosti, članstvu HDZ-a (hdz@hdz.hr)
bloger Goto