Godine 1966. američki astronaut Eugene Cernan, napustivši kabinu letjelice Gemini 9, za vrijeme njene rotacije u orbiti oko Zemlje, postao prvi čovjek ikada kojemu je uspjelo napraviti puni krug oko Zemlje van svemirskog broda. Bio je to sedmi let projekta 'Gemini' sa posadom, a ukupno 23. čovjekov let u svemir (ovo uključuje sve letove iznad 100 km visine). Originalna posada predviđena za let (Elliot See-Charles Bassett) poginula je u treningu u mlaznom avionu, tri mjeseca ranije. Stoga je bila izabrana nova dvočlana posada, komandni pilot Thomas Stafford i pilot Eugene Cernan. Na svoju misiju krenuli su 3. juna 1966. godine. (Astrološka zanimljivost – Sunce je bilo u znaku Blizanci [12° Gemini] tačno 9° daleko od Merkura, vladara znaka, na 21°) Kao rezervna posada bili su određeni su astronauti James Lovell i Edwin 'Buzz' Aldrin. Ovaj drugi, kao što je poznato, bio je drugi čovjek koji je stupio na Mjesečevu površinu.
Planirana aktivnost van svemirskog broda ('spacewalk') bila je jedan od nekoliko ciljeva letjelice Gemini 9. Visina orbite bila je ujednačena (između 272 i 274 km) sa malim razmakom između perigeja i apogeja, od svega 2 km. Vrijeme potrebno za jedan okretaj oko Zemlje iznosilo je 90 minuta.
Prvi objektiv misije bio je spajanje sa ciljanom letjelicom 'Agena', koja je bila lansirana dva tjedna ranije. Ovo astronauti nisu bili u mogućnosti realizirati, zbog grešaka u pripremanju lansiranja ciljanog svemirskog vozila. Kada se Gemini približio toj letjelici, komandni pilot Stafford je izvjestio da ona podsjeća na nekakvog aligatora, koji kruži svemirom (zbog koničnog 'nosa', čija se dva dijela nisu u potpunosti odvojila od trupa letjelice). Umjesto spajanja sa Agenom, vježbali su pristup letjelici, najprvo odozdo, a potom odozgo.
Aktivnost van letjelice odgođena je za treći dan leta. Pilot Cernan naišao je na prepreke od samog početka. Nakon povišavanja pritiska u skafanderu, on je postao tako krut, da se više nije uopće mogao savijati. Astronaut se morao mučiti, da se pokrene, u tvrdom i ukočenom svemirskom odijelu. Čim je izašao iz pilotske kabine, počeo se tumbati nekontrolirano, a 'pupčana vrpca', kojom je bio vezan za matični brod, počela se pokretati divlje (ne zaboravimo da je brzina broda veća od 20 hiljada km na sat, i bez obzira što nema otpora zraka, odnosno atmosfere). Pilot Cernan se našao zaista u problemima, teško kontrolirajući svoje pokrete. Nekako je, teškom mukom dospio do zadnjeg dijela letjelice, gdje je bila AMU (astronautska jedinica za manevriranje), predviđena za testiranje. Do ovoga nije došlo, jer dok je do nje bio dospio, srce je već brojilo 155 otkucaja u minuti. Kad je izvršio sve konekcije za AMU, te se oslobodio 'pupčane vrpce', bilo je već dostiglo 180 udaraca u minuti. Liječnička ekipa na Zemlji bojala se da ne dođe do kolapsa.
Dok se Cernan uslijed napora znojio, zamaglio mu se vizir, tako da ništa nije vidio. Uspio je tek malo nosom obrisati dio, da bar malo nešto vidi. Cernan je bio fizički iscrpljen, i tada mu je komandni pilot Stafford naredio, da se vrati u kabinu svemirskog broda, te napusti planirani zadatak sa AMU. Nakon što se vratio na svoje sjedalo, osjećao je tešku bol, zbog odijela pod velikim pritiskom. Ipak, na kraju se sve sretno završilo. Astronaut Eugene Cernan proveo je izvan svemirskog broda ukupno 128 minuta, dakle nešto više od dva sata. Problemi sa skafanderom u vezi hlađenja, bili su u narednim misijama izbjegnuti, tako da su astronauti na Apollo projektu koristili vodeno, umjesto zračno hlađenje.
Nakon 45. revolucije oko zemlje, posada je ispalila retro rakete, koje su letjelicu usporile, tako da je započela silazna putanja prema Zemlji. Slijetanje je bilo jako uspješno izvedeno, tako da su 'prizemljili', tačnije pljusnuli u Atlantski ocean, istočno od Bahama, samo 700 metara od predviđenog mjesta, tako da spasilački brod nije imao nikakvih problema, da ih pokupi.
Ovu je misiju inače podržavala brojna ekipa od preko 11 hiljada ljudi, 92 aviona i 15 brodova.
Post je objavljen 04.08.2016. u 10:21 sati.