Marketing
Posljednja večera
01.08.2013, prvi dan mog godišnjeg odmora. Negdje oko pola 11 na večer ispekla sam domaći kruh. Sjedimo u kuhinji ja i moj Boris i negdje već oko pola noći pita on mene da li se kruh smije načeti. Kažem ja da mislim da je dovoljno ohlađen i pitam da li želi da mu odrežem komad. Odrežem ja taj okrajak kruha a moj Zauvijek S Nama uzme kruh u ruku i gleda. Gleda on u kruh, okreće ga u ruci, promatra sa svih strana i ja ga upitam zašto gleda, jesam li mu dala premaleni komad. Ma ne, nije, u redu je, reče Boris i pojede komad kruha, ustane, odreže još jedan i tako nekoliko puta dok nije pojeo četvrt kruha. Zašto ovo pišem, zato što sada znam da je to bio posljednji komad kruha koji je pojeo, posljednji komad maminog kruha kojeg je tako volio. Svi događaji koji su prethodili tragediji naviještavali su je, samo nismo razumjeli, ja nisam razumjela i zato si ni danas nisam neke stvari oprostila. Da li je on slutio nešto, ne mogu reći u ovom trenutku, ali on je živio život u punini i ostavio tako bolno neizbrisiv trag u našim životima. Bio je on kotačić koji je pokretao našu obitelj, sveprisutan posvuda ga je bilo. Njegov nemiran duh stalno ga je tjerao na akciju, nema toga što on nije bio u stanju učiniti za mamu i obitelj. O da, da ne bi netko mislio da ja o njemu sada pišem hvalospjeve zato što ga nema. Učinio je mami on hrpu briga, raznih nepodopština i nekih događaja kojima se nije ponosio. Kad sam ga korila znao bi reći:” Ma ne brini mama, znaš da će me to proći.” I to njegovo stalno, ne brini mama, zvoni u ušima. Zadnja poruka u 18:19 bila je:”Ne brini, kod Žalca sam, dolazim za pola sata.” i točno za pola sata prestalo je zauvijek kucati njegovo veliko srce. U 18:51 ugasio se njegov mobitel, nikada ga nismo našli. Ostao je negdje na mjestu nesreće, žao mi je da ga nismo pronašli...bila bi to samo uspomena, ali meni jako bitna. Sine, što ti reći u ovim trenucima a da ne boli, da se suza izdajica ne skotrlja niz lice. Ti znaš koliko nam svima nedostaješ. Sve je tu, osim tebe...tvoja soba je Borisova soba, tvoj auto je Borisov auto. Spomenemo te svaki dan i znamo da nas pratiš i čuvaš. Sve što se događalo poslije tvog odlaska bilo je gore od najgore noćne more. Znam da si u svakom trenutku bio sa nama i nisi dozvolio da se obitelj potpuno pogubi. Zahvaljujem Bogu na svakom novom danu u kojem hrabro prihvatim svoj križ i patnju, zahvaljujem mu na svemu što nam je uzeo i dao...Tvoj život je naprasno prekinut u cvijetu mladosti, nije ti dana prilika biti muž i otac, ali je zato Majka Božja od Anđela za tebe pripremila najljepše mjesto, gdje čekaš na moj dolazak. Kada će to biti ja ne znam, ali znam da sam spremna na to u svakom trenutku. Tvojim odlaskom sve se promijenilo, nismo mi više isti, ali smo jači nego ikada. Znamo da imamo zagovornika na Nebu, znamo da imamo nekoga tko nas bodri i čuva, a kad mama padne na dno, eto tebe u san da je podigneš i daš joj krila. Sine moj, volimo te beskrajno, nedostaješ nam do bola, ali znaj da si Zauvijek S Nama.
Neka ti svijetli vječno svjetlo, mir tvojoj duši. Voli te mama...
Post je objavljen 02.08.2016. u 20:32 sati.