Marketing
ŽENA VATROGASNOG ZAPOVJEDNIKA: 200 ljudi je gledalo kako im omiljena sugrađanka živa izgara
HRVATSKA
Piše: Ante Tomić
Foto: Paun Paunović/CROPIX
Kad bi se zapovjednikova žena Veronika pojavila na širokom kolnom ulazu u stanicu, sa zasljepljujućim popodnevnim suncem iza leđa, i pod laganom se pamučnom haljinom u kontralihtu ukazao obris njezina zrelog tijela, čvrsta bedra, obli bokovi i pune, teške prsi, svi bi se okrenuli prema njoj. Oni što su sapunicom prali jarkocrvenu cisternu zapanjeno bi se uspravili sa spužvama u rukama, oni što su užinali luk i jeger zaustavili se sa zalogajem pred otvorenim ustima, a oni što su se hihotali nad pornografskim slikama posramljeno bi zamukli i sakrili časopis pod bluzu. Svi su vatrogasci zurili u nju smeteno se osmjehujući, očarani kao dječaci ruku punih darova na božićno jutro, a ona bi ukočeno prošla između njih, nikoga ne gledajući i jedva odgovarajući na pozdrave, i zbog toga je u jedinici vladalo vjerovanje kako je gospođa Veronika hladna, ohola rospija koja strahovito muči njihova dobrog šefa Marka.
I dijelom je to bila istina, zapovjednik gradske vatrogasne službe zaista je patio. Brojni svjedoci njegova uzrujanog poluglasnog siktanja ako bi ona nazvala i očajnog, odsutnog pogleda kad bi spustio slušalicu s razlogom su zaključivali kako je u njihovu braku mnogo teških trenutaka. Nije to ipak bilo stoga što je Veronika hladna. Naprotiv, ona je bila izvanredno osjećajna žena i strastveno zaljubljena u svog supruga te bi je čak i danas, u posve nevinim, svakodnevnim prigodama, dok bi recimo slagala čisti veš u ladicu, samo na dodir rasporka na njegovim bijelim gaćama iznenada preplavila vrela žudnja. Gledajući krišom ujutro iz kuhinje kako njezin naočiti i plećati muž pred ogledalom u hodniku češlja brkove i zakopčava modru uniformu sa zlatnim pucetima, morala je sjesti dok joj se noge ne prestanu tresti.
Uznemirio bi je jednakom snagom kao one davne večeri kad je kao štrkljasta mlada profesorica glazbe pratila kolegu na njegovom diplomskom ispitu i kad je u dvoranu ušao nepoznat mladić, vatrogasni inženjer, otkrit će se kasnije, koji je došao provjeriti ispravnost protupožarne opreme, pa tiho sjeo u prvi red, a dotad skladna Mozartova Sonata za violinu i klavir u A-duru stala se upravo groteskno raspadati. “Veronika, pa pička mu materina!” zavikao je na koncu maestro Jedlička iznerviran nepojmljivim, početničkim falšanjem darovite pijanistice. Gotovo dva desetljeća kasnije i dvije kćeri koje su u braku dobili i podigli, evo, do gimnazijskog uzrasta, njezina je ljubav za Marka jednakim naponom pucketala, zujala i iskrila, ali jednako silovita, bezumna i neukrotiva bila je, nažalost, i njezina ljubomora.
Počelo je jednim snom, kratko nakon vjenčanja. U svome snu Veronika je hodala niz korzo u blago ljetno predvečerje, srdačno usput pozdravljajući nekadašnje školske prijatelje i rodice, zaustavljajući se da kratko razgovara sa susjedama i tetkama, kad je ugledala muža. Prilazio joj je izranjajući iz žutog bagremovog cvata što se kovitlao na vjetru, takav prekrasan i neodoljiv da mu je potrčala ususret. Bez razmišljanja, željne noge nekako su je same ponijele. Ali, odnekud sa strane iskrsla je tada njezina vjenčana kuma Višnja, odgurnula je, ovila Marku ruke oko vrata i nešto mu šapnula, a on joj se bestidno nacerio i na Veronikine je oči i pred svim onim narodom na ulici čvrsto privukao i poljubio u usta. Veronika se skamenila od nelagode, okrenula se, a sve susjede i tetke i rodice zlurado su joj se smijale.…. pročitaj više
Post je objavljen 02.08.2016. u 19:26 sati.