....nocas je pala kisica....
Sijevalo je u daljini...padalo...
Zericu je rashladilo Rab...
Mislim da cu danas setati i citati knjige, mozda u nekom trenu odem napraviti "buch" vidjet cu...
....ama bas nikuda mi se ne zuri...
Upravo je proslo sest a ja sam budna.
U ratnickom sam raspolozenju..
Probudila me nije kisa vec uzasam svrab po rukama....
Pogadjate, komarci...
Ustala sam i odjurila po rucnik...upalila svjetlo..
No...lukavi su...nigdje nikoga...
Niti jedan jedini zuj....
Jucer sam se lijepo nasetala...uzela sam si za cilj uvalice preko puta grada...
Zeljela sam biti sama....
...zeljela sam biti gola.....
Nakon nekih sat hoda, pocela sam se spustati ka obali....
U japankama od 20kn...
odmah su mi na pamet pali cesi koji se u istima penju na Velebit 
....skinula sam se, napravila si mjesto u krosnji jednog drveta....i uzivala....
Nisam se rijesila mobitela, cak se ne odvajam od njega. U jednom sam trenu nesto pricala preko facea kadse na par metara pod mojim nogama pojavio plutajuci "grob"...
Ok. Da, znam nisam ni ja vise u cvijetu mladosti, no ovaj je oko 60tak, u maji, sa dihalicom i naocalama i sijedim brcinama do ramena.
Jednom rijecju, za moje pojmove...grob!!!
Zertoko re uzmuvao pod mojim nogama...prvo je trazio spuzve pa nakon toga skupljao i vadio smece iz mora....
A ja....
Ja sam krajnje "nezahvalno" i mrko gledala u njegovom pravcu sva sklupcana pikajuci na mobitel....
Trajalo je to nekih 20tak minuta i lagano sam ludila...
Razmisljala sam cak da krenem bacati jamencice oko njegove glave...ali opet...bojala sam se da ga ne pogodim u sridu....
Trajalo je to vec pola sata i ja sam razmisljala na kojem jeziku da krenem psovati...njemacki?
I tad se desilo...kako sam ga zadnjih pet minuta pogledom pratila u stopu pogledi su nam se sreli....
Moj je ubijao na mjestu...i grob je otplutao dalje....
...pobjedonosno sam ustala, pomocila zapesca, srce i glavu i skokom uronila u zagrljaj mora....
....bozanstveno....
Post je objavljen 01.08.2016. u 05:57 sati.