Za ovogodišnji 57. Paški ljetni karneval ne bih mogao ustvrditi da je na Pijacu doveo Paškinje i Pažane, koji bi svojim bogatim kulturnim nasljeđem mogli pokazati svojim gostima koje čari pruža paški karneval. Mogao bih slobodno ustvrditi da su Pažani tiho bojkotirali karneval, niti zvuk limene glazbe u ritmu paškog kola više nije izazov.
Još nešto malo entuzijasta koji prkose svemu i svakome trude se da se ova tradicija ipak sačuva.
Prvi puta nakon 56 godina ljetnog karnevala se desilo da nema karnevalskog lista «Baš me briga», da Marku nema tko oporuku pročitati pred pukom i gostima.
Ivo Fabijanić se na jedan način ispričao svim nazočnima kazavši da je Gradonačelnik odsutan zbog zdravstvenih problema, dok Dušan Herenda je još uvijek u žalosti. Jednostavno je Ivo kazao: «Ajmo glazba sa posmrtnim maršom i partimo prema mostu, a mi ćemo u znak protesta prestat pivat molitve za Marka.»
Tako je ta paška mladost privela Marka do mosta, «užgala» ga i pred mnoštvom Marka preselili u morske dubine.
Imam osjećaj da ista sudbina čeka i Paški ljetni karneval. Ne mogu vjerovati da je odlazak jednog čovjeka koji se sva ta desetljeća trudio i to svojski uzimajući na svoja leđa sve kritike i uvrede koje su ga uvijek sljedila, da se sve to nakon njegovog odlaska ugasi. Čiji je ovo ustvari problem?
Stipe, Bog Te pomiluj za sve dobro ca si ucini za svoga života za ovu radost ka se zove «karneval».
Paška glazba je dokazala da sa mladim naraštajem, njihovom voljom i ljubavi prema glazbi mogu biti ona snaga koja neće dozvoliti da se taktovi paškog kola ikada zaborave, što su dokazali zadnjim kolom i snagom kojom su držali «kolo u tri kruga».
Naše su boje svesrdno branili dva prva rojaka: Mislav i Mateo, iako ovaj potonji ima samo četri godine. Hvala i nani koja uvijek da sve od sebe da se: «tradicija ne satere».
Našli smo se i nas troje «Horizonta», nedostajao je još jedan koji smo 1978. godine održali nezaboravnu Pašku karnevalsku ljetnu noć bilo je to za 19. ljetni karneval.
Nas dva brata svaki sa svojim alatom, ja sa svojim aparatom, brat mi Valter sa svojom kamerom još jednom zorno smo bilježili najznačajnije trenutke ovog ljetnog karnevala. I danas sa još većom sigurnošću tvrdim da su Valterove snimke Paškog ljetnog karnevala po onoj ljetnoj kiši zaslužile da budu pohranjene u vremensku kapsulu. Činjenica je da je i ta kapsula u ovom gradu bila ispolitizirana ili bipolarizirana kao sve što se u ovom gradu dešava.
Još nekoliko fotografija zaljubljenika u Paški ljetni karneval:
Da ovaj blog ima svoje pratitelje dokaz je da se nakon posta «Živeo, Burazeru No.2.» i djelatnici hotela Pagus potrudili i označili gdje se ne smije parkirati.
Post je objavljen 31.07.2016. u 23:46 sati.