Išla sam u grad, jutros, kao prije vrućine ću...a otišla u deset
sati...Sve mi nekako usporeno bilo...
Odem na Autobusni, kupim kartu i ugledam curicu prodaje
voće i povrće, na samom Autobusnom kolodvoru.
Kaže, iz Metkovića je. Natrpam vrećice sa prekrasnim, ogromnim
rajčicama, domaćim marelicama i na kraju uzmem lubenicu.
Natrpam se bez ikakvog plana, a krenula sam samo kartu za
put kupiti...
Još se sjetim, baka rekla da trebam kupiti jaja, da su pri kraju,
a htjela je danas sirnicu raditi...Kupim povrh svega i dvije kore jaja...
Tako natovarena pođoh natrag doma...
Dogegam se sa vrećama ispred vrata i čujem gore zvukove...
Kaže baka,"nemoj se uplašiti!"...
Što je sad, mislim se... Imamo mačiće, pa da nije jednom nešto bilo,
Bonnie je najmlađa i najnestašnija... Mislim, njoj se sigurno,
nešto dogodilo...Onda čujem kćerkin glas, pa vidim njen dečko
silazi niz stubište i pomaže joj sići...
Od šoka se nisam ni uplašila, valjda pretrnula...Gladam odmah,
kako pomoći... "Idemo u Traumu, najbolje odmah tamo", kažem...
Gležanj loše izgleda, otvorena rana...Samo da nije prijelom...
Otekao članak, jako...Druga noga, koljeno, velika rasjekotina...
Bože dragi, mislim se, ovo je sigurno pala u šumi,
dok je trčala sa psom, nema druge...propala negdje i
strgala se...Pitam, "dušo pa gdje si se tako sredila,
što je bilo ???"
Kaže, ispred kuće, kad je izlazila iz auta, zapela joj japanka...
Nisam do tada ni znala da izlazi u japankama vani.. Nikad
to nisam radila... Japanke ni na plaži nisam nosila, žuljaju,
grebu, ugriju se, čisti nekomfor!
Njoj je zapela japanka, iščašila članak, jedan ligament je upitan,
dobila je longetu, injekciju protiv tetanusa, zbog otvorene rane
i sretni smo što je snimak pokazao da nema loma kosti...
Sve zbog nepažnje i glupih japanki...
Molim vas ne nosite japanke i spasite svoje zglobove i noge!!!...
Spasite glavu, u konačnici !!!