Na blogu O da životu pročitah nešto okrutno o alkoholizmu što me natjeralo da napišem svoju priču.Nažalost, moje iskustvo sa pijanstvom u životu je poprilično veliko da mi ni sto postova ne bi bilo dosta ali u grubo mogu reći bez objavljivanja imena dotičnih osoba koje su obilježile temu alkoholizma u obitelji da je to najgora pošast današnjice - ni kuga mu nije ravna.Kad osoba koja voli alkohol ili bilo koje druge opijate ima obitelj, ona ne vidi tu obitelj već samo sebe.Najčešća rečenica koju sam čula kao odgovor na pitanje zašto piješ toliko je :Meni je teško.Kakva glupost!Teško je onima koji žive s njima a ne njima.Kako ti je teško kad pijan bauljaš po kući,pa se penješ na kat sa krive strane stepenica,tražiš spavaću sobu u podrumu ili pišaš u gaće i sve curi okolo jer ne znaš gdje je wc.Je li ti teško prati svoje bljuvotine u kojima zaspiš ili ti je teže kad tako teturajući govoriš svojoj obitelji kako su ti uništili život jer si ti imao snove o lijepom i lagodnom samačkom životu bez prikolica koje treba vući za sobom ,hraniti ih,školovati .Kome je teže?Ti se otrijezniš drugi dan i nemaš pojma šta si radio takav .Možda te boli glava i muka ti je ali većini nije ništa pa traže po kući ima li što za popiti dok ukućani mole Boga da ne nađeš ono što su sakrili ili da ne podivljaš ako shvatiš da nema ...Kakva je to bolest ?Ima li srca u tim dušama koje uništavaju svoju obitelj kriveći njih za svoje stanje .Na žalost ima i onih koji ne prezaju ni od nasilja nad tom obitelji.Ima i onih koji se otrijezne u zatvoru gdje saznaju da su nekoga strpali u bolnicu ili ne daj Bože u grob.A gdje je lijek tome? NIGDJE! Kad prijavite nasilje dođe hitna i policija obave uviđaj i odvedu nasilnika na jednu noć u neku od ustanova gdje ga otrijezne i drugi dan pošalju kući.A tad je još gori jer su ga " BEZ RAZLOGA " strpali tamo pa još gore raspali po bližnjima da iskale bijes.A oni šute jer ih je strah...Kod nas vrijedi zakon da nasilnika iliti alkoholičara ne možeš poslati na ljiečenje dok on sam ne potpiše da to želi.A tko od njih želi liječenje?Tko od njih uopće zna da je alkoholičar ili nasilnik potaknut alkoholom kad se sutradan ne sjećaju ničega?Tko može pomoći ikome u takvoj situaciji ?Nadležne službe su nadležne samo kad se dogodi neko sranje.Onda je kasno!Ljudi moji počnite reagirati na vrijeme da ta djeca,te žene,muževi,očevi,braća ili bilo tko drugi ne strada ne samo fizički od strane tih parazita s kojima žive nego oni podsvjesno gube bitku s razumom jer u današnjem društvu oni su kukavice koje se ne bore za sebe a nitko ne zna što u stvari proživljavaju.Nitko neće ništa lijepo reći osobi koja kaže :muž (ili zena) mi se napio pa me istukao ili što drugo napravio, nasilnički natjerao na "vođenje ljubavi" u takvom stanju ili tako nešto.Svi će reći ostavi ga (ili ju) a nitko ne pita kako, niti nudi kakvo rješenje,pomoć.Kuda da ode žena koja nema ništa svoje,kud da ode bilo koja osoba ako nema nikog svog...Recite mi rješenje voljela bih ga znati!
Post je objavljen 31.07.2016. u 14:00 sati.