Pregled posta

Viktor Ivančić: Dva svinjčeta

"Novinar Dadić bio je ekspert za crne liste, entuzijazmom nafilovani medijski glavosječa, pa ipak danas, prepun dječački hinjenoga čuđenja, pita doministra Pauletića ‘što je s radom u ST-u i objavljivanjem popisa navodnih kosovaca’.

Zašto su sada, u pitanju novinara Dadića, ti kosovci ‘navodni’? Otkud ta njihova naknadna ‘navodnost’? Zašto oni nisu bili ‘navodni’ dok ih je novinar Dadić preko novina slao u pakao, pa su ih, u skladu s njegovim preporukama, sustizale nimalo navodne osobne tragedije?

Novinska arhiva čuva bogati opus novinara Dadića, koji se stvaralački raspištoljio upravo pod uredničkim vodstvom kolege Pauletića: ‘popis članova operativnog štaba splitskog KOS-a’ (s adresama, telefonskim brojevima, čak i registracijama automobila); spisak ‘četnika’ zaposlenih u splitskom zatvoru koji tamo grade ‘gnijezdo antihrvatstva’; lista ‘četnika’ i ‘kosovaca’ u Metkoviću (rodnom gradu Bože Petrova, čelnika stranke koja je Roberta Pauletića posjela u fotelju zamjenika ministra); ‘splitski četnički lobi’, pikantan i ekskluzivan materijal, s popisom viđenih građana, profesora, sudaca, liječnika, mahom srpske nacionalnosti…

Posljedice su bile očekivane: neki su hapšeni, neki premlaćivani, neki izbačeni iz stanova, neki masakrirani u Lori, ugledni šef kirurgije utamničen je na više mjeseci bez optužnice i otjeran u preranu smrt, ugledni kirurg napustio je s obitelji Hrvatsku, da bi u njegov stan uselio neki od čitalaca ST-a… Kada je, primjerice, sutkinja Sovjetka Režić novinara Dadića tužila, jer ju je evidentirao kao aktivisticu ‘splitskog četničkog pokreta’, ovaj je na suđenju rekao da imena na popisima nije provjeravao, nego su mu bila proslijeđena iz Kriznog stožera za Dalmaciju kojim je rukovodio Drago Krpina. Također je na suđenju kazao svojoj žrtvi da je ‘dobro prošla’, imajući u vidu činjenicu da su ‘ljudi plivali Dravom u Osijeku zbog popisa ST-a’.

I što smo dakle, znajući sve to, dobili novinskim intervjuom objavljenim prošloga petka? Dva stara pajdaša iz ST-a, bliski suradnici u zločinu, našli su se dvadeset i pet godina kasnije u Slobodnoj Dalmaciji da javno peru svoje krvave ruke i glibom umazane papke. Dobili smo jedan od upečatljivijih priloga u inače bogatoj historiji hrvatskih žurnalističkih odurnosti.

‘Zar nije ugodno ovako neobavezno ćaskati?’ kaže u offu svinjče Robert svinjčetu Jošku. ‘Možemo ležerno poricati svoje nekadašnje svinjarije, možemo biti besramni do mile volje, možemo gracilno njuškati po vlastitome izmetu, a uz to se još toči i ukusan rashlađeni napoj, spirine protiv sparine.’

‘Jeste, fino je’, složi se svinjče Joško sa svinjčetom Robertom. ‘No da bismo uopće bili u prilici ovako opušteno bagatelizirati naše ratne svinjarije, mora postojati odgovarajući moralni svinjac. Sreća da je Slobodna Dalmacija takva jedna institucija.’

‘Slažem se’, klimne njuškom svinjče Robert. ‘Slobodna Dalmacija je svinjac de luks kategorije. Obožavam mjesta koja obiluju moralnom kaljužom.’

‘Jer da su okolnosti drugačije, kolega’, nadoveže se svinjče Joško, ‘da naime nismo u svinjcu, nego u nekom ambijentu gdje makar u natruhama važe uobičajeni civilizacijski standardi, nas bismo dvojica možda bili u zatvoru, jer bi nam sudili kao medijskim ubojicama i logističarima zločina, platili bismo barem neku cijenu za sve one živote što smo ih znalački zgužvali ili uništili.’

‘Tako je’, potvrdi svinjče Robert. ‘A ovako, ne samo što smo u poziciji aranžirati jedan nevjerojatno bestidan intervju, razgovarati takoreći kao novinar s novinarom, odnosno kao svinja sa svinjom, i roktati o ‘radikalnim ljevičarima’ koji nas uznemiravaju, nego smo čak – makar spadamo u kremu medijskoga ološa – doživjeli značajne društvene promocije: ti si žurnalist od povjerenja u uglednome dnevnom listu, a ja sam dogurao do zamjenika ministra.’

‘To je samo dokaz da je moralni svinjac mnogo širi od Slobodne Dalmacije’, reče svinjče Joško."