Fra Bojić: Vlast ne tolerira slobodno mišljenje
"Zlato je ovdje metafora političke pljačke, beskrupulozne i nezajažljive želje za profitom, koja, koristeći nacionalne i religijske simbole, za sobom ostavlja groblja uneserećenih i opljačkanih ljudi. Tamjan simbolizira spregu vjerskih zajednica s politikom, njihovu podršku izrabljivačkim nacionalističkim politikama od kojih i same profitiraju opravdavajući svoje zlo djelovanje „nebeskim i božanskim“ razlozima.
Ta sprega je donijela i donosi puno zla ljudima na ovim prostorima, a kako stvari stoje, ona će i u budućnosti biti glavno obilježje ovih društava i uzrok najvećih zala. Motivi i ciljevi su uvijek i isključivo profit, pohlepa za novcem, želja za vlašću i održavanjem moći."
"Ugroženošću Hrvata se uglavnom manipulira u političke svrhe, posebno u predizbornim kampanjama. Činjenica je da su Hrvati tamo gdje su manjina ugroženi, ali to je slučaj i s drugim narodima ondje gdje su u manjini, ali i uopće sa svim manjinama.
Postojeće daytonsko ustrojstvo Bosne i Hercegovine omogućuje tu ugroženost i to stanje se neće promijeniti dok se ne promijeni Ustav. A za to, očito, ne postoji ni političke volje kod bosanskohercegovačkih političara niti interesa od strane međunarodne zajednice."
"Slučaj Stepinac najbolje pokazuje koliko su opterećeni odnosi dviju Crkava koje su snažno politizirane i nacionalizirane. Ni u jednoj Crkvi se nije dogodio proces čišćenja pamćenja i odustajanja od zlopamćenja koje opterećuje taj odnos. To pothranjuje međusobne antagonizme i konfesionalnu i nacionalnu nepodnošljivost.
Slučaj Stepinac će, čini se, zauvijek ostati kontroverza jer je teško očekivati da će dvije Crkve postići zajednički stav o ovome čovjeku i njegovom djelovanju. Najbolje bi bilo da proces beatifikacije i santifikacije Alojzija Stepinca nikad nije ni otpočeo, ali to je u međuvremenu završena priča od koje službena Katolička crkva nikad neće odustati. Stepinac je pretvoren u nacionalnog i političkog sveca u službi nacionalne homogenizacije, jačanja martirološkog katolištva i hrvatstva i iracionalne i sulude borbe protiv komunističkog režima koji više ne postoji.
Proces Alojziju Stepincu, kao i neki drugi procesi iz komunističkog vremena, jest bio montirani politički režimski proces, ali ne smije se nikako smetnuti s uma ni Stepinčeva šutnja i simpatiziranje ustaštva što je imalo velike posljedice pogotovo za pravoslavce i Srbe na prostoru Endehazije. Odnosi među dvjema crkvama će se popraviti onda kada one budu više evanđeoske i humane po primjeru Isusa iz Nazareta, a manje nacionalističke i političke."
"Religije (konfesije) su i u prošlosti imale važnu ulogu u formiranju identiteta. To po sebi nije i ne mora biti negativno, ako se vjera i vjerska (religijska) pripadnost razumijevaju na ispravan način. Problem nastaje kad se religijski identitet želi nametnuti kao nad-identitet, najvažniji i isključivi čovjekov identitet i kad se to zloupotrebljava u fanatične misionarske i prizemne političke svrhe. Konac prošlog i početak ovog stoljeća ponovno je snažno obilježen religijom, nažalost, često u njezinim najgorim, najopasnijim i najagresivnijim manifestacijama."