Marketing
Gradilište, vožnje, pizze
Berlin je kroz povijest poznat kao veliko gradilište, grad koji je stalno mijenjao svoju fizionomiju. I kad sam svojevremeno uživao u najizdašnijoj stipendiji Goethe instituta i bio luksuzno smješten u novoizgrađenom objektu na Mariannenplatzu nisam po danu mogao odmarati od buke s obližnjih gradilišta. Osobno me pogodilo nakon ujedinjenja rušenje cijelog Potsdamerplatza i izgradnja novog luksuznog s zgradama Mercedesa, Sony i drugih vodećih firmi po nacrtim a najskupljih svjetskih arhitekata jer je tad nestala kao kolatelarna žrtva i pivnica kakvih više neće biti i u kojoj sam "zaradio" zaključavanje osobne krigle piva koja bi se otključala i punila kad bih opet došao. No vremena se neumitno troše, ni ja više ne pijem pivo.
Pokaznu kartu koristim do maksimuma od ranih jutarnjih sati. Jutros sam s malo bubanim Jinom, cijeli dan nije ništa jeo, šetnju obavio već u pet ujutro i ne vraćam se u krevet. Koristim sva prevozna sredstva, tramvaj, S-Bahn (gradska željeznica, brzi vlakovi), U-Bahn (podzemna željeznica) i autobuse, posebno one na kat, sjedam ak je moguće na prednja sjedišta. Dok meditidram promatram face suputnika, eventualno ufotkam, svatko prevozno sredstvo ima svoja događanja, popodne i navečer putnici u velikom broju piju iz staklenih boca, koje imaju najmanju kauciju pa se prazne i ostavljaju, tako da u gradskoj željeznici, posebno na manje frekventnim linijama, usprkos nadzornim kamerama možeš doživiti sve, od masturbacije do mokrenja, tu ni pristojniji spol nije izuzet, ja eto mokrenje ove godine nisam doživio, al kolegica s kojom smo se našli je prvo taj doživljaj podijelila s nama.
Hranu sam malo zanemario u postovima, jede se dobro, osim Jina zadnje dva dana, nešto je valjda hapio s ulice, to se u sekundi desi pa se oporavlja od posljedica. Kad imamo ispunjen program i malo vremena, recimo u nedjelju ćemo u Mauerpark scjelodnevnim događanjima, ponedjeljak berlinsku galeriju jer je prvi ponedjeljak u mjesecu znatno jeftinije, jedan dan ćemo do outleta do kojeg se putuje skoro sat i pol, osuđeni smo na brzu hranu, a to se uglavnom svodi na hamburgere, kebab i pizzu. Pizzu smo dvaput jeli, jučer u poznatom Vapianu, bila je bez veze, s tim da sam ja uzeo dječju koja je daleko najjeftinija, 3,50 eura u tom skupom restaurantu, a ispala je i bolja i izdašnije od ove najjeftinije, duplo skuplje, normalne. Opet sam prekrdašio, post je trebao biti završen do osam, vidim i neke sam pogrešne fotke skinuo, redoslijed je kao uvijek kad koristim copy paste metodu zbrčkan, no nema veze, pozdrav svima!
Post je objavljen 30.07.2016. u 08:08 sati.