Ima jedna forwarduša koja veli, parafraziram: Kad si depresivan, osamljen, u totalnoj bedari, misliš da nitko ne misli na tebe, varaš se, ima netko tko misli na tebe i to će ti dokazati kad se najmanje budeš nadao. Ja mislim na tebe: Tvoja Porezna uprava.
Zaposlil se sinek za nekih 2.300 kn mjesečno, plus prevoz 360, mi sretni ko bebe. Ugovor na 6 mjeseci. Odmah sam ga odjavila s porezne kartice, on dobil svoju, sve lege artis. Još smo neki papir krivo donesli, čovek u Poreznoj si je dal truda, malo smo specifični, veli - da ne izlazite s posla, faksirajte mi to sutra a nakon posla dođite po rješenje. Ja sretna, faksiram, još me čovek nazove i pita jesam li poslala, reko jesam, da dobro, da mu vjerojatno nisu donesli. I nakon posla odem u Poreznu, rješenje već gotovo, super.
Dete više ne radi, opet pada u depru, zvali ga na razgovor za Mekdonalc, a on na svako pitanje iskreno odgovoril i zajebal se, ni dobil posel. Rekel je da njegova mama bolje kuha a i da nemamo love da se hranimo po vani; da je jednom tam jel i da mu je bilo zlo, sestra se zbljuvala i pojeli smo sve zalihe sode bikarbone, da mu mama brani da opće bilo kaj tam pojede i da sve kaj delaju smrdi na staro ulje i kancerogeno je i da kolko zna ni ludi Turci nemaju nego jedan mekdonalc u Istanbulu. Mislim fakat nije čudo da ga nisu primili, ne bi ga primili ni u Prehranu da je to o mekdonalcu ispričal.
Cvili da bi na more - tamo mu tata živi al to je druga priča, ima i babu na moru to je pak treća priča, nemre ni kod kog od njih, jadan priča da mu se bajk stalno kvari, kolko je koštal čudo da i vozi, a sve dijelove da bude u voznom stanju je kupil ko, mama, ja, naravno. Nema još ni svjetlo, nema dete kacigu, bla bla...
Da nikog nema u Zagrebu svi su mu na moru, ne izlazi kak je prije znal sam otići na noć muzeja, neku predstavu, događaj, nešto, cvili doma iza spuštenih roletnih. Ali je radil 6 mjeseci. To je ono kaj ovu šugavu državu zanima. Legne se u krevet i kaj bi nego drapa po mobaču starom jedno 8 godina.
Poštar mi ostavi obavijest da imam preporuku, ne miriši mi na dobro.
U ovom naselju niš ne miriši na dobro, naselje od 10.000 stanovnika, 3 birtije, tri bankomata i tri dućana. Ništa banka, mjenjačnica, pošta, kemijska (ko bi u mjenjačnicu i kemijsku opće i išel) bil staklar pa otišel, bilo još nekih pokušaja u tim praznim prostorima, svaki pokušaj bilo čega - propada. Jebiga kad nismo navikli da imamo bilo kakvu uslugu. Ima neka pekara koja radi vikendom do 2 ili tak nekaj.
Odem, vidim čestitka od Porezne uprave, da izvolim platiti nešto manje od 300 kn jer je u 6 mjeseci sinek ostvaril dohodak veći od 15.000 kn i da stoga dugujem za onaj period dok još nije radio, a kad je bio prijavljen na moju plaćicu kao poreska olakšica.
Prvo sam se sabrala, onda odlučila prespavati, ujutro zovem prijatelja ekonomistu. Taj sve zna. I veli on - je, čkomi i plati, nemaš se kaj buniti. To je tak.
Dete više ne radi al nemre više biti poreska olakšica, a kućni budžet lakši za 300 kn. Režije mi požderu 1.500 mjesečno, tu je uključen i beeee-net, jedina raskoš koju imamo, i to zahvaljujući prijateljima. A ja si mislim, o majko, što me ne pobaci na vrijeme.
Da bog da im zapeo svaki zalogaj kaj su požderali na račun sirotinje, Bandić jebala te voda i vodoskoci, i to buš prodal za koji tjedan ti il neko drugi. Ljetujte nadri-predsjednici, premijeri sva banda mit, gradite ili naslijedite od naroda viletine čiji će popravak platiti ovaj glupi narod, uživajte, nek bar neko uživa.
Nisu oni kaj delaju u Poreznoj krivi, ali s mojom plaćom kojoj su ukinuli dodatak za obrok, srezali troškove prijevoza, ukinuli koeficijent na staž u tom ministarstu, ukinuli božićnicu, za Uskrs dobimo šunkicu za 20 kn a sindikalna članarina mjesečno je oko 50, ukinuli regres za godišnji odmor, ukinuli jubilarku, sve to nam je nekak pokrpavalo kućni budžet. Više nemamo ni ono jadno ruševno odmaralište da odemo na more 9 dana, vjerojatno najzmazaniji dio Jadranskog mora, ali:
opaaaaaaaa, ajmooooooooo Sekasmith plivaš u lovi majke ti mile, ajmo 300 kn.
Obično završim nekim komentarom al sad mogu reći samo fuj.
Post je objavljen 29.07.2016. u 16:21 sati.