Taman sam htio uživat na pijedestalu kao lovorikama ovjenčani poeta, kad ono spektakl.
U režiji onog prefriganca Blognjuza, dogodi se blockbuster, izgledan kandidat za oskara.
U međunarodnoj produkciji dogodi se drama pod nazivom Jebeš zemlju koja Bosne nema.
I da ne otkrivam baš previše, svega tu ima, Hrvata, Srba, Četnika, Ustaša, pokrštenih Balija, Bosanaca i Bošnjaka, bivših ljubavi, budućih ljubavi, vjernih prijatelja koji u jednom trenutku okreću glavu od tebe, špijunaže, tajnih mailova, društava mrtvih pjesnika, svrstanih i nesvrstanih.
Posebno bi apostrofirao ulogu mirotvorke, koja manta okolo od jednog do drugog aktera, uz pjesmu, Nu me, nu me, i nu moje glave, i na glavi kacige mi plave.
Zanimljiva je i cijela grupacija nesvrstanih, koji izgledaju kao da su se upravo usrali.
Signifikantno je da se antifašisti ne oglašavaju da mi je samo znati šta smišljaju, bit će da čekaju da se svi međusobno poubijaju pa da oni zavladaju.
Nema šta remek djelo, svaka čast Blognjuz.
Idem sad gotove su mi kokice.
Post je objavljen 29.07.2016. u 15:47 sati.