"U redu, imate pravo. Razumijemo da samo radite svoj posao. Mi smo vaši južni susjedi, prijateljski narod i nije nam problem platiti kaznu", odgovorim pomirljivo. Komplikacije su nepotrebne.
"Jako dobro!" s osmijehom će policajac. Izvadi kemijsku olovku i pokuša ispisati kaznu. Namršti se i nekoliko puta dahne u nju ne bi li je ugrijao. Ponovno pokuša pisati pa se zadovoljno nasmiješi kada uoči plavi trag.
"Mmm...idemo redom: ilegalni pokušaj ulaska, prekoračenje brzine, provociranje službenog psa... Imate li skijašku opremu prema standardima Kontinentalne Unije?"
"Da, imamo. Sve smo kupili u Alpenreichu."
"U redu. Trokut? Rašpu za rubove? Duge gaće? Debele rukavice? Rezervne maske u slučaju oluje?"
"Da, da imamo sve to."
"Sigurno?"
"Dakako, to je standardna oprema, zar ne?"
"I duge gaće?", pogleda oštro.
"Da pokažemo?"
"U redu, ne treba. Nećemo kontrolirati, razumijemo da vam se žuri."
"Hvala vam."
"Imate li prtljagu?"
"Nemamo."
"Ništa niste donijeli? Ah, onda i to... ulazak bez prtljage. Reproduktor zvuka? Pri ulasku se paušalno naplaćuje slušanje cloweinijskih radio stanica."
"Nemamo ga."
"Dobro, vidim da nemate", isplazi jezik preko gornje usne, pa izračuna.
"To je ukupno devetsto. Može i novčić za nas, neka bude okruglo tisuću Unijskih. Jel' to ok?"
"Bratski", odgovorim kiselo, ali nedovoljno drsko da bi Cloweinijci primijetili.
"Ako platite na licu mjesta, sada i ovdje, bez potvrde, možemo dogovoriti popust." Namigne.
"Nažalost, ne putujemo s gotovinom", slažem bez razmišljanja.
"A šteta, šteta, tako biste lijepo uštedjeli, a nas dvojica zaradili. No, što je tu je. Dao bih vam proći za petsto." Dopiše nešto na papirić.
"Evo uplatnice, za svakoga po jedna." Pruži ih Peri koji ih zakopa duboko u džep.
"Možemo li sada krenuti dalje?", upitam.
"Da, da, i požurite. Mali i ja čitamo o Cloweiniji prije spavanja skoro svake večeri. To podiže narodni duh u njemu."
"U slavu Janezovu!", pozdravim njihovim povijesnim pozdravom.
"I sve njegove djece!", vidljivo dirnuti obojica odvrate uglas.
Dobro što nas ova dvojica polujodlera nisu upitali za putovnice. Cloweinijska bi nas avantura stajala mnogo više da su otkrili taj sitni detalj. Nije im ni palo na pamet da bi netko pokušao ilegalno prijeći bez ikakvih dokumenata jer to garantira asimilaciju bez ikakve daljnje diskusije.
Dignem palac, kliknem vezove, odgurnem se štapovima.
Sva trojica radosno mašu za nama. Šumar i policajac dlanovima, a Leon repom.
Post je objavljen 28.07.2016. u 10:52 sati.