Marketing
Potuđeni Brecht
Jedno od odredišta koje obavezno posjetimo u Berlinu je Brechtov spomenik uz kazalište koje je više godina uspješno vodio i koje sam posebno zavolio nakon vođenja kroz njega, isto tako prije par ljeta opisanog u postu, koje je vodio Brechtov suvremenik jedan vitalan valjda uskoro devedesetogodišnjak. To kazalište je bilo preslika Brechtovog života, u njemu se i pušilo i pilo i dramilo.
Brechta mi je približio profesor na faksu kojeg nisam previše cijenio, Kostić, predavao mi omiljenu književnost u trećoj i četvrtoj godini, nekako s distance mi izgleda da je on samo Brechta baš razumio. Oduševio me prevodom riječi Verfremdung iz čuvenog Brechtovog "V" (fau) efekta kao "potuđenje", prijevod koji nitko relevantan nije prihvatio, a po meni najpravilniji. Stvari se potuđuju, dovode u njima strani kontekst i dobivaju novo značenje, npr. riječ "mir" uvijek pozitivna to nije više kad je izgovara junakinja "Majke Hrabrosti", ona očajnički nariče :"Izbio je mir", što za nju znači katastrofu jer od rata živi. Ono što najviše kod profesora Kostića cijenim je njegova kći, upoznao sam je za vrijeme korištenja svooje stipendije u Istočnoj Njemačkoj, družili smo se, i, iako nije pušila, motala mi je duhan u cigarete, imala je spretne prste. Na oproštaju sam joj rekao da ne mogu vjerovati čija je kći, nešto nevjerojatnije mi bi mi bilo samo da na završnom ispitu iz književnosti dobijem Thomasa Manna, no te se anegdote možda stariji čitatelji bloga isto tako sjećaju.
Mlada dama na fotki je tamo bila uz oca, djeda ili ljubavnika, očito je da je tip volio, na koji način, nisam mogao procijeniti. Objasnio joj je zainteresiranoj kojeg razbojnika imam na svojoj majici i vjerujući u svoju lukavost namjestio je da je slika u neposrednoj mojoj blizini, ne znam tko je inzistirao od njih dvoje da im fotka majice ostane kao suvenir, Che se viđa svaki dan, Lenjin baš i ne.
Post je objavljen 27.07.2016. u 08:21 sati.