Posjetiše me nedavno dvojca prijatelja iz mladosti. Sve kuže o ekonomiji i načinu na koji se rastura državu, ali neće glasati. Pitam: zašto? Razočarali su se u Most, pa sigurno niti Živi zid nije bolji, zaključuju.
Nisam ranije razmišljala da je i to je bio jedan od razloga (Mesićevog) ubacivanja Mosta kao (lažne) treće opcije, ne samo da u zadnji čas preotme od ŽZ nedovoljno informirane glasače željne promjene, nego da ih i do kraja ubije u pojam činjenicom kako, eto, svi u politici lažu, pa se više ništa ne isplati poduzimati na izborima.
Kaže mi jedan od njih da je nešto čuo o Pernaru ... Pitam što i od koga. Ne može se sjetiti.
Psihomoderatori društva dobro poznaju moć glasina na podsvijest prosječnog primatelja poruke i tako operiraju: nađu plaćenike ili korisne idiote da makar i nesuvislo ogovaraju ciljanu žrtvu.
Ljudi periferno čuju, ne tiče ih se previše, nešto mutno zapamte, i na kraju "mudro" odluče ništa ne činiti, kako ne bi pogriješili. U ovom slučaju ostavljaju posve slobodan prostor svojim manipulatorima i dosadašnjim operaterima, za koje su se već uvjerili da će nas sve uništiti. (!!!)
Posve iracionalno ponašanje - ali, svojstveno većini ljudi, koja još nije na rubu osobne propasti, pa misli da do njih to ipak neće doći. Nada nojeva s glavom u pijesku.
Rekoh dečkima da sam u Živom zidu od predsjedničkih izbora, da pomno pratim Ivana Pernara od 2010. godine i da nisam zamijetila nikakvo nekonzistentno ponašanje, iako sam bila jako podzriva, obzirom sam imala jako loša iskustava s Referendumskim Ustankom, koji je startao s izdajicama na vrhu. I još napomenuh (a to je bilo presudno) da će hdzsdpmost uskoro inaugurirati POREZ NA NASLIJEDSTVO (što je već zakonski prisutno u Danskoj, i to 40 do 70% ). Pa se jedan od njih ozbiljno zamislio, jer treba naslijediti obiteljsku kuću i vikendicu. Odmah su pristali uzeti letke o Živom zidu.
Ako se i vrlo inteligentni i prilično informirani ljudi ne interesiraju dovoljno za opće probleme, zbog tog svog nedovoljnog znanja ostaju podložni raznim manipulacijama, sve dok ih dotična problematika ne stisne na osobnoj razini. Zaista je potrebno vrlo podrobno svakome od njih pojasniti njegovu specifičnu sudbinu u ovom postojećem genocidno koncipiranom sustavu, da bi se motivirao aktivnije postaviti prema njemu.
Srećom - nažalost, moram tako reći - sestra drugog od njih gotovo je bila deložirana, jer je zaboravila platiti zadnju ratu kredita, nekih 1000 kn, i jedva su joj u banci primili tu poslijednju uplatu, samo vrebajući razlog da je ovrše i obeskuće. Sada njeznin brat planira prvom prilikom odjednom otplatiti cijeli svoj kredit, jer se boji, ako ostane bez posla, ostaje i bez stana. Da nije bilo tog lošeg iskustva u obitelji, vjerojatno niti on ne bi dovoljno ozbiljno gledao na situaciju.
Pametni uče na tuđim greškama.
Gdje smo mi u toj situaciji, kada nas tuđi problemi niti ne zanimaju ?