Marketing
Podne na Friedrichu
Sinoć sam nakon toliko godina najavio ovdje da ću u Berlinu prorijediti postove. Naime, već sam napisao, drugarica je za 25 eura kupila izvrstan polovni sony, čini mi se kvalitetniji, ali i teži od mog nikona pa se ne bih mijenjao, snima super filmiće i objavljuje na svom fejs profilu, koji uže društvo iz domaje redovito lajka i posjećuje, prenos traži vremena i ne da mi se stvarati nervozu oko jedinog kompa ono malo vremena što smo doma.
Sad sam iskoristio priliku dok je drugarica na klaviru (imamo u stanu klavir, imamo svašta još al se neću hvaliti, zaslužili smo nakon svih tih godina), evo dodati par fotki i par riječi, nenamjeravano, al kad već vidim iz komentara da sam bloger tjedna bujrum.
Nevezano s fotkama opisat ću brzinski u par riječi oko četrdeset minuta današnjeg dana. Drugarica je dakle ušla najveću berlinsku knjižaru u Friedrichstr., Jin i ja smo našli pola klupe u hladovini. Nastavio sam jutrošnju meditaciju iz S-Bahna (gradski vlak) o smislu života, par koraka od mene stajalo je jedno društvo koje me živim razgovorom dekoncentriralo, naročito me iritirala žena koja je gramatički odlično govorila njemački, ali je naglasak bio tragično istočnoeuropski, a ja nisam mogao povezati iz koje zemlje bi ona i još jedna mogle poticati i čime se cijelo pristojno odjeveno društvo bavi.
Onda smo se svi okrenuli, vidili smo da se nešto neobično događa iza naših leđa, specijalci su lagano izlazili iz kombija koji je stigao pred banku, a samo dva normalna policajca su davali znak prolaznicima da ne prilaze banci. Sve je išlo tak ležerno, da su žene iz meni obližnjeg društva nastavile priču, ova moja je jučer imala šihtu, kako kaže, na Alexanderplatzu, šef valjda, mladić s kravatom s besprijekornim njemačkim, je umirivao dvije koje još nisu imale šihtu da ne paničare zbog lošeg njemačkom, bit će uz iskusnije, jedna je pitala što bi bio uspjeh, dvoje dnevno recimo, rekao je tip je uobičajeno.
Pred banku je došao taksi, iz njega je izjurio tip obrijane glave, smijao se i davao pet svim specijalcima koji su ga propuštali da prođe, s jednim je i razmijenio par riječi. Autoritet poput recimo prljavog Harryja, davao je moto da nije ništa strašno.
Ovom mom društvu su se priključivale nove žene koje su kasnile, već su dvije trojke s koterima na kotače otišle u svoje kvartove za obradu, baš me intrigiralo koja vrsta trgovačkih putnika.
Iz banke su počeli izlaziti ljudi, izašao je nasmijano onaj opaki tip, razmijenio par riječi sa specijalcima i otišao dalje taksijem, kombi je manevrirao k valjda drugom izlazu, dvojica u civilu su gurali trećeg s lisicama na leđima, čuo sam da tako govore.
Zatim se i moje društvo potpuno rasporedilo i počelo odlaziti, Jehovini svjedoci.
Dobio sam poruku na mobitel da dođemo do knjižare.
p.s.
Fotke su mi opet naopako, al pretjerao sam, mora se ići, nemam vremena ni pogledati ovaj vjerojatno polurazumljivi post, a kamoli što sređivati.
Post je objavljen 25.07.2016. u 18:42 sati.