Ante Tomić: Orepić ne bi vidio ustašu ni da Pavelić dođe u Srb okrenuti janje
"“A šta ste vas trojica, neki lovci?” zanimalo bi ministra Orepića.
“Gljivari”, kazao bi mu Ante Pavelić.
I tako bi ministar otišao neobavljena posla, ali teško bismo mu to zamjerili. Jer, znate kako je, gotovo je nemoguće danas skontati da je netko ustaša. Pa i ako sve upućuje na to, ako tip ima ustaške stavove, mrzi Srbe, Židove i Cigane i žudi za Hrvatskom do Drine, i još ima ustašku kapu, i podignutom desnicom pozdravlja ustaškim pozdravom “za dom spremni” i nakon dvije rakije običava zapjevati “Juru i Bobana”, ne dao vam bog da mu rečete da je ustaša. “Šta vi to sebi, gospodine, dopuštate”, lecne se on. U srce ste ga uvrijedili svojom nesmotrenom izjavom. On, naravno, jednako osuđuje sve totalitarne sustave.
Neobičan je to politički fenomen koji nisam uspio skontati, premda sam ga mnogo puta vidio. Redovito me začudi kako netko može pozdravljati ustaškim pozdravom, pjevati ustaške pjesme i nositi crne kape, a ne biti ustaša. I kako se taj zgrane, nevino i čisto, kad mu rečeš da je ustaša, po prilici kao petogodišnja curica kad je upitaš ima li momka u vrtiću.
“Joooj, bako, ti ništa ne razumiješ.”
Da je Ante Pavelić danas živ, vjerojatno ni njega ne bi zvali ustašom. Poglavnik bi se na zagrebačkoj špici potpuno prirodno šalio s nogometnim trenerima, uglednim odvjetnicima, sveučilišnim nastavnicima, novinarima i piscima, i sjedio do gradonačelnika u prvome redu na otvaranju Dubrovačkih ljetnih igara, i pijuckao martini s glumcima nakon premijera, a ako bi ga tkogod nazvao ustašom, Ante Pavelić vjerojatno bi toga tužio kako mu je drskom klevetom izazvao užasne duševne boli."