Autor romana iz naslova je višestruko nagrađivani pisac i tvorac špijunske BBC-jeve drame Spooks, a ovaj njegov uspješni prvijenac vrlo me ugodno iznenadio, iako mi očekivanja (priznajem!) nisu bila visoka.
Dva tipa: Charlie i George, jedan malo stariji, a drugi malo mlađi, godinama rade zajedno u fotolaboratoriju na jednoj postaji londonskog metroa. No i jedan i drugi su ustvari špijuni na tajnom zadatku. Obojica su umorni od službe, ali očekuje ih (svakoga) po još jedan, posljednji zadatak, i to onaj najteži: ubojstvo. Naime, moraju smaknuti jedan drugoga (nemojte sad kukati da vam spoilam, sve ovo možete pročitati i na koricama romana, prevedenog i objavljenog u izdanju Algoritma, točnije, Najbiblioteke).
Obojica glavnih junaka imaju svoja razočaranja i svoje zamjerke u službu, od kojih je vjerojatno najvažnija ta što ih je posao onemogućio u imanju bilo kakvog privatnog života. Ipak, obojica su prilično duhoviti, životni likovi (s time da je Charlie, s obzirom da je njegova pozadinska priča dirljivija, ponešto uvjerljiviji), a dojam pojačava živahna, pitka fabula puna obrata i iznenađenja.
Lajtmotiv je – dobra vijest, loša vijest. Naime, Charlie je kao školarac bio prilično dobar u igri koja je zavladala školskim hodnicima, koja se sastojala od izmišljanja dobre, a potom i loše vijesti, primjerice:
“Bio je to jedan od onih trendova koji bi, činilo se, s vremena na vrijeme zahvatili cijelu školu. Jedno je vrijeme to bilo masovno zujanje za jutarnjeg zbora svih učenika. Onda pak pjevanje crkvenih pjesama razvučenim geordie akcentom. Nekoliko godina prije bio je to krajnje zabavni napadaj fućkanja glasa s u sssssssvakom izgovorenom ssssslogu. Ali Dobra vijest, loša vijest bio je relativno novi fenomen i iznimno zarazan. Bez znanja Charlieja i njegovih školskih kolega, postao je omiljena zabava diljem zemlje.
“Dobra vijest je...” zaderao bi ti se netko u lice, “... da si u zrakoplovu. Ideš na Jamajku. Loša vijest je da ti je motor sjeban.”
“Dobra vijest je da imam padobran.”
“Loša vijest je da je padobran probušen.”
“Dobra vijest je da postoji rezervni.”
“Loša vijest je da je on ostao u zrakoplovu kad si iskočio.””
I tako dalje, već shvaćate poantu. Iznenađujuće sam se dobro zabavila čitajući ovaj roman: nije riječ niti o krimiću, niti o klasičnom špijunskom romanu (barem kako ga ja zamišljam, lišenog svake trunke duhovitosti, mrtav ozbiljan), a niti o trileru. Iako to vjerojatno nije najbolja knjiga koju sam pročitala, pa čak ni u konkurenciji ove ljetne sezone (s obzirom da planiram ovo ljeto pročitati još i “Karijeru zla” Roberta Galbraitha), čita se brzo i nije mračna, pa je zabava zagarantirana.