Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vjevericablog

Marketing

Nešto kao uvodni post




Moram priznati, nisam fan uvoda. U toj fazi pisanja bilo kojeg teksta svi se trude napisati nešto pametno da čitatelji odmah na prvu padnu u nesvijest nad genijalnosti pisca. To niti malo ne smanjuje pritisak, zar ne?

Orignalno je blog bio na adresi https://vjevericablog.wordpress.com/, ali s obzirom da free verzija wordpressa ne omogućava puno igranja s HTML-om niti komentiranje blogova koje pratim, bloganje se nastavlja tu. Wordpress stranicu neću brisati, barem dok ne shvatim kako prebaciti postove na ovu stranicu (a da nije manualno, to mi se neće zujo )

Inače,blog je nastao kao produkt viška vremena i želje da podijelim s vama, dragi moji, neke od zanimljivijih rezultata vlastite mentalne vešmašine. Temeljna misao vodilja je stvaranje bullshit-free zone (pardon my language :p) gdje ćete se moći odmoriti od gluposti koje nam serviraju političari i mediji te ponešto zanimljivo naučiti. Tu ćete naći fotografije, tekstove, kratke how-to tutoriale, izvještaje s koncerata, preporuke knjiga / albuma / filmova– u glavnom, kompilaciju zanimljivosti i moje random filozofiranje : )

Obično se ljudi u prvim postovima predstavljaju, na dugo i na široko. Nabrajaju sve što vole, od jela, filmova, cvijeća i najdraže boje čarapa. Onda slijedi popis onoga što ne vole i tako u nedogled. Murakami je u knjizi „Moj slatki Sputnik“ problematizirao pitanje predstavljanja. Kada vas netko pita „tko ste vi“, naizgled ne može postojati lakše pitanje. Tŕ valjda znam tko sam, živim sama sa sobom već 28 godina na ovom planetu i valjda nešto znam o sebi. Svi mi smo višeslojni, u tome je „problem“. Da li me definiraju moje misli, emocije, ono što volim/ne volim ili nešto četvrto? Zbog toga preskačem dobar dio opisa vlastite psihe te prepuštam vama, dragi čitatelji, da me kroz postove upoznate : )

Inače, ja sam jedno veliko dijete koje voli sladoled Bubi, Silente, knjige i filozofiranje (to samo kad sam posebno inspirirana ). Isto tako, ja sam ona cura koja zaboravi da ima sluške u uhima pa pleše na ulici i u slobodno vrijeme bih najradije visila naglavce s drveta i radila balone od sapunice. Ne volim rasizam, šovinizam i ostale –izme (osim optimizma), a alergična sam na raznorazne –fobije (posebno ksenofobiju, homofobiju) i fanatizme bilo kojeg tipa.

Slobodno ostavljajte komentare, prijedloge, dojmove i uživajte : )

Do čitanja,

hiperaktivna vjeverica.


Post je objavljen 17.07.2016. u 19:13 sati.