U svojoj prethodnoj inkarnaciji, kad blog još nije postojao, a i Internet je bio mlad,
sam često preplovljavao Panonsko more. Zahvaljujući cijenama avionskih karata,
ponovio sam to opet-nisam htio dati Croatia Airkradexu lovu koju traže za let do
Zagreba, radije sam dao Wizzairu mnogo kulturniju cifru i došao do Budimpešte.
Dalo mi je to priliku da se opet divim ljepotama bivše nam prijestolnice.
Kao prvo, mjesto za koje sam uvijek smatrao da bi u eventualnom nuklearnom
hladnoratovskom ludilu moralo prvo biti razoreno nuklearnim bombama, Keleti
Pu:
Naravno, stanovništvo bi trebalo skloniti na sigurno.
Zašto i dalje smatram da bi u ratnim igricama Putin-Neki Zapadni Šonjo to
mjesto moralo biti prvo na udaru... najbolje najtežim oružjima obje strane, za
svaki slučaj? Ova zgrada je u obnavljanju otkad sam ju vidio prvi puta,
daleke 1991. Neprestanom.
Djeluje mi da zapošljavaju majstore iz Hrvatske, ovo je bilo u skelama dok
sam pred par godina bio ovdje:
Znam, zvuči brutalno, i jest. Ali govorim iz iskustva. Ako imate sumnje u
moje riječi, probajte sami provesti par sati ili, ne do vam te sreće lokalni
idol na oltaru, cijelu noć, u blizini tog svetišta putovanja u Mađara:
Kao i obično, međunarodna blagajna nije radila (da, bila je u renovaciji kao i pred
5 i 10 i 15 i 20 godina) i trebalo mi je 2 sata-ne pretjerujem-da kupim karte.
Bilo je 20 ljudi prije mene (ako ništa drugog, bar su postavili mašinu s brojevima da ljudi i
stvarno ne moraju stajati u redu), i to je trajalo 2 sata. Bravo i opet bravo, to treba uspjeti!
Naravno, kolodvor ne čini grad, to je samo ulaz u grad. Prava slika stare
dame je, kao i obično, najbolja noću, ne vide joj se toliko mane:
Budim, citadela, se isto trudi:
Židovska kultura postojano zarađuje na ulaznicama-ima i čime: evo poznatog
parka u kojem su ploče u spomen osnivačima Izraela i žrtvama Holokausta:
Prednja fasada sinagoge:
Ono što me oduševilo je da sam na mjestima gdje se priprema gradnja nove
zgrade ili neka rekonstrukcija, naišao na par zanimljivih grafita. Ovaj je o
izbjeglicama:
Ovaj je u slavu stare garde nogometaša:
Projekt:
Ovo nije u pravom smislu grafit, ali je zanimljivo:
Kad smo idućeg dana krenuli južnije (bi li Mađari rekli: "tužnije"? Teško, s
obzirom na njihovu statistiku samoubojstava, koja je oopasna konkurencija
japanskoj!), skuhali su nas u brodu preko Đoletovog mora koje se prostiralo
svuda oko nas:
Ne znam zašto, ali u obje strane klimatizacija u vlaku je radila u hrvatskom
dijelu puta, a unutar mađarskih granica magično je prestajala raditi. Vani,
a i unutra, je bilo ž stupnjeva. Naravno da im nije palo na pamet bar vodu
podijeliti ljudima (to bi npr. bila obavezna reakcija prijevoznika u
"primitivnim" južnoazijskim krajevima ako se desi da im crkne klimatizacija),
nisu ni trepnuli. Mađari, sjedite, jedan! Dabogda starili u domovima bez
klimatizacije, kad se Panonija počne pretvarati u pješčanu pustinju.
Ušli smo u Lijepu Njihovu i idućih dana smo dali priliku Varaždinu. Više me
zabavio onaj iz prošlih vremena koji sam vidio očima duha, današnji mi je
stran. Ljudi su valjda na moru, pa je grad bio poprilično prazan. Dućanska:
Korzo:
Rekli su mi da su ljudi valjda u trgovačkim centrima na rubu grada, gdje ima
klimatizacija...
U Zagrebu se isto osjećalo da su ljudi negdje otišli, ali bilo je sasvim
ugodno prošetati ulicama jednu večer, baciti pogled na stare krovove:
Idućeg dana smo se spustili još južnije, do svog pravog cilja, doma, na Otok:
Gdje smo uživali u suncu, prekrasnom moru i zalascima sunca:
i Mjeseca:
Ajde da zaslužim svoj nick: obratite pažnju tokom ljeta, na južnom nebu
imate Jupiter, najbliže Suncu nakon zalaska, velika bijela "zvijezda", zatim
Mars, velika crvena, nešto dalje prema Istoku, i Saturn još dalje lijevo,
iznad Antaresa u Škorpionu, za one koji prepoznaju to zviježđe. Jupiter je
najbolje vidljiv odmah nakon zalaska sunca, a Mars i Saturn su vidljivi
tokom prve polovice noći nad južnim horizontom.
Od sredine srpnja, moguće je, odmah nakon zalaska sunca, pronaći i Veneru i
Merkur-za ovaj drugi već ćete trebati bar dalekozor. Oprez, obavezno
pričekajte da Sunce zađe, i tek onda izvadite dalekozor! Dovoljan je i
slučajan pogled u Sunce (makar i slabo, zalazeće!) kroz dalekozor za trajno
(i bolno!) oštećenje vida.