Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/o-zeni-mog-zivota

Marketing

2. čin: Njen glas

Ovim putem zahvaljujem teleoperateru što je trajanje jednog razgovora ograničio na jedan sat. Tako znam koliko smo pričali. Zvao sam ju tri puta.

Trebalo mi je neko vrijeme da povežem osobu s kojom sam se dopisivao i glas koji slušam. Zvučala je nekako ležerno, kao da pričamo svaki dan. Valjda sam očekivao više hihotavosti. Prvi sat smo pričali o poslovima koje radimo, toga se sjećam. Ne sjećam se kad i kako smo došli do teme dana. Možda kad sam rekao da se sam vraćam s mora, a djeca ostaju sa ženom.

- Da, još sam oženjen. Ali mi smo ti samo cimeri već petnaestak godina. Cimeri koji se donekle podnose. Ali među nama nema ničega. Pa zadnjih pet godina imao sam ljubavnicu, a i s njom sam nedavno napokon definitvno prekinuo. To ti najbolje pokazuje kakav je to brak.

A to me sad, praktički, čini slobodnim čovjekom, ne?

Sve je to sad malo zbrkano u mojoj glavi. Nisam ja bio baš skroz samo u oblacima taj tjedan. Koliko god mi je to, kad god bih probao zamisliti, izgedalo nezamislivo, sa svakom stepenicom na koju se popela naša romansa jačao je negdje u gornjem dijelu mog trbuha i jedan nedefinirani užas. Bio sam potpuno svjestan činjenice da ću se razvesti. I ostaviti djecu. I ostaviti dobar posao. I to sve morati objasniti mami. I djeci. A prije toga ženi. A najprije ženi mog života.

Pa sam onako, kao netko tko planira zajedničku budućnost sa ženom svog života, dodao da mene sad tek čeka razvod. Rekla je da je osjećala da sam nekako suzdržan, da izbjegavam neke teme.

- Pa znaš da prema tebi hoću biti potpuno iskren? Ali, vidiš da je to komplicirano. Ne misliš valjda da sam ti htio zatajiti da sam još oženjen? Pa zato sam te i nazvao da ti napokon sve ispričam. Bojao sam se da ćeš na temelju samo nekoliko šturih informacija pomisliti da sam idiot (iako, izgleda, jesam) ili loš čovjek i da ne možeš računati na mene ili više ne želiš ništa imati sa mnom, pa sam izbjegavao tu temu do sad.

Onda mi je ispričala detalje svog razvoda. Imao je drugu. Kad je otkrila, čekala je da prođe, ali on je postajao sve gori prema njoj. Trebalo joj je neko vrijeme da joj svane - pa ne osjećam se loše zbog sebe, zbog nečega za što sam ja kriva, nego zbog njega! Nije htio priznati, pa ga je suočila s dokazima i otjerala. Zato sam odmah, iako samo djelomično, shvatio zašto ne želi biti ta zbog koje će netko ostaviti svoju ženu.

Šok.

- Pa čekaj malo. Pa zar sam trebao preliminarno ostaviti ženu i djecu samo zato što mi više nije žena nego cimer? Pa nisam se zaozbiljno nadao da bi mi se nešto ovakvo ikad moglo dogoditi. Pa nije li normalno onda ostati sa svojom obitelji, a ako se ipak dogodi nezamislivo, onda napraviti sve što treba da budeš sa ženom svog života? Mislio sam da smo zajedno u ovome, da ću kroz to sve sad proći uz tvoju pomoć.

- Ne, ti to trebaš napraviti radi sebe, ne zbog mene. Prvo moraš razriješiti svoju situaciju, riješiti se prošlosti. Onda ...

Ne znam što je rekla da bi moglo biti onda, ali - možda ipak nije budućnost skroz crna. Možda je samo tmurna. Možda ju ovo ipak nije skroz otuširalo, možda se nije zauvijek ohladila. Iako, taj glas kojim je rekla - a kad tamo, ti ih nižeš - da je bar bilo ljutnje ili razočaranja u tom glasu. Ali, ne, bila je to samo ona distancirana ležernost.

- Ali, sve ono što smo si pisali i slali ... - moj plačan glas ...
- To je bio samo online zanos - odgovorila je nekim tješećim majčinskim tonom.
- Pa meni nije bilo samo to.
- Mislila sam da si slobodniji ...

Kako može to sad reći? Kako je mogla toliko hvaliti tu prokletu iskrenost, pa onda kad jednom u životu ovako skroz iskreno kažem sve što imam za reći, okrenuti mi leđa? Je li to sad zbog toga što me smatra neiskrenim zato što joj nisam odmah sve rekao? Ili cijela teorija o iskrenosti kao najvažnijoj osobini pada u vodu kad netko skriva nešto što ti se ne sviđa?

Shvatio sam dijelom još tijekom razgovora, a dijelom kasnije. Naravno da nije problem u tome što joj nisam odmah rekao. Napisala mi je još na početku da se sad teško prepušta jer se boji noža u leđima. A onda se ipak prepustila sa mnom u "zanos" s vrlo kompliciranom budućnosti. Otvorila se s povjerenjem, pa što bude, bude. A ja, koji se doživljavam kao da sam vitez na bijelom konju koji će joj svojom beskonačnom i bezuvjetnom ljubavi pomoći vratiti sreću i vjeru u život i ljubav, ja sam nju, tako krhku, slatku, ranjenu, traumatiziranu, opreznu i distanciranu naveo da se prepusti i otvori, samo da bih joj opet zabio nož u leđa. Nije problem u tome što joj nisam odmah rekao. Problem je u tome što sam ju uopće, ovako neslobodan, naveo da povjeruje da sam slobodniji.

Vrh ironične sante leda. Laž je da sam slobodniji, ali prava je laž ono zbog čega nisam slobodniji. Ja zapravo svojim ostankom u braku svakodnevno lažem svima da je to ono što želim. Da sam uspješan u sklapanju braka i zasnivanju obitelji. Da nisam neki luzer koji je uletio u brak samo zato što više nije htio biti sam. Da sam iznad putenih užitaka i da podržavam prirodno planiranje obitelji sa seksom u samo par neplodnih dana mjesečno. Da se ti dani još uvijek događaju. Da je to sve što čovjek može i smije tražiti u životu. Da ne maštam o nečem drugom. Da ne maštam o životu sa ženom mog života koja ima sve što trebam i kojoj se usudim reći što sve želim, o životu u kojem nikome nikad ne moram lagati.

Negdje pri kraju je rekla da misli da neću ostaviti ženu. Potajno se nadam da je to rekla zato što je primijetila da se volim inatiti.

I što sad?

Jesam li već spomenuo da je divna? Nisam bio iskren i ne živim iskren život, ali to će joj sve biti nevažno kad jednog dana budem mogao i htio biti iskren. Kad sam budem u situaciji da niti njoj, ženi mog života, niti drugima ne moram lagati da bih bio s njom.

Ali neugodna slutnja da stvarno više nikad neće htjeti imati išta sa mnom ozbijno je poljuljala moju namjeru da se razvedem. Pogotovo dok bih razmišljao o komplikacijama razvođenja. Treba li mi to zaista? Ali kad bih se sjetio ovog i ovakvog života i svih muka u zadnjih pet godina, znao sam da više nema povratka. Osjetio sam miris života kakvog želim. Možda još nemam pojma kako doći do toga, ali znam koji put ne vodi tamo.

I tako je operacija "razvod" dobila zeleno svijetlo.




Post je objavljen 16.07.2016. u 21:19 sati.