Marketing
ZAŠTO PIŠEM BLOG....
Mnogi su o tome pisali, dali svoja mišljenja, pa evo, i ja imam
potrebu reći svoje.
Krenula sam 2006 godine, jedno vrijeme bila jako aktivna,
pa onda manje i onda kada su mnogi moji blogoprijatelji otišli,
nestali bez traga, otišla sam i ja...Bez najave. Znala sam da
ću se jednom, opet, vratiti...Nisam se htjela, posebno, pozdravljati
i opraštati...
Pauze ne pisanja, znale su trajati i po godinu, dvije...
Vrijeme dok nisam pisala, bilo je neko ludo vrijeme, vrijeme u kojem
nisam nalazila vremena za sebe...Trčala sam za poslom, kojeg je bilo
sve manje u mojoj struci i tražila rješenja za dalje...Blog je tada mirovao...
Ponekad bi se javila nekom dragom blogoprijatelju i to je bilo to...
Jedna blogerica je nedavno napisala da odlazi s bloga, između ostalog,
zbog toga što je previše osobnog napisala, pa ne bi bilo dobro da to
saznaju, oni koji ne bi trebali, jer joj može štetiti poslu i karijeri...
Nikad nisam o blogu tako razmišljala, dapače, tu sam dolazila da otvorim
dušu...Pisala sam i kad sam bila jako sretna...I onda kad mi se činilo da
sam jako nesretna...Tužna...Dijelila sam sa svojim blogoprijateljima taj
unutrašnji svoj svijet, bez ikakvog kalkuliranja. Možda se nekom to čini, naivno.
i djetinjasto...Ali, tako je...
Mislim da privatno i jesam takva... U poslu sam žena, zmaj, nema što ne mogu
i što ne znam. U svojoj struci dostigla sam maksimum u svemu...
Privatno, ostala na razini djevojčice, preosjetljiva, empatična i blago rečeno,
malo i naivna... Mješavina umjetničke, romantične dušice, privatno i jake i čvrste,
poslovne žene. Spojilo se u meni, na izgled, nespojivo...I sa tim živjeti moram..
Kažem, radim na sebi, ali nije lako...Zato i ne razumijem kad neko kaže:
"Takav sam, kakav sam"!!!...
Ne mislim da sam narcisoidna, zato što pišem blog,
jer sam se u životu dokazala i pokazala, na svim životnim poljima,
ostvarila, uglavnom, sve što sam željela, do sada...Materijalno nije bila moja
zvijezda vodilja, nikada...
Iskreno, ispunjava me ta spoznaja kad napravim nešto dobro, da sam učinila
dobru i korisnu stvar. Nikad nisam očekivala da me se hvali za nešto što sam,
uradila, dobro...
To me iznutra punilo, duša mi je od te spoznaje rasla...Jedan dobar prijatelj,
građevinar, mormonski svećenik,davno mi je rekao:"
Što budeš uspješnija, imala više rezultata iza sebe, to će ti ljudi više
podmetati, pa i više prigovarati, neka tvoj rad i uspjeh bude hrana tebi, neka te jača
i daje snagu da sve loše možeš izdržati", tako je govorio i to je bila istina koju sam
i usvojila...
Blog sam pisala iz potrebe da pišem, nikad nisam očekivala ni mislila da će to netko
vrednovati na način da budem blog dana, tjedna, vijest s bloga, cool blog i slično...
Kao što u životu nisam radila i usavršavala se u poslu da bi me netko hvalio,
nego da budem zadovoljna sobom i budem dobra u svom poslu, tako ni pišući blog
nisam bila opterećena time tko će to čitati, koliko ljudi i kakvi će komentari biti.
Išla sam srcem i drago mi je bilo da su mnogi moji blogoprijatelji svojim komentarima
pokazali da su razumjeli, ono što sam željela...
Njihov komentar i savjet, bili su dragocijeni uvijek...
Razmjenu mišljenja i komunikaciju, jednostavnu, a opet nekad duboku...
Prepoznaju se slične duše, jako, brzo...To prepoznavanje je prekrasno...
Ostaje u sjećanju dugo...Nekad je, melem za dušu, tako potreban...
Nikad se nisam sramila onog što sam pisala, pa makar se i znalo tko piše, ne bih
se sramila, jer to sam ja, sa manama i vrlinama, a imam i jednih i drugih...
Običan sam "čovjek" , koji hodi malen ispod zvijezda...
Prekrasnih tu ima blogera, njihovih članaka, pjesama...Mnogi su objavili knjige i
divim se njihovoj poeziji, pisanju u svim književnim oblicima...
Ja sam tehničke struke, mi građevinci smo, dosta "hendikepirani" što se tiče
literarnog izražavanja, mama mi je lijepo pisala, pa sam malo, valjda, od nje
naslijedila, nešto, makar nešto malo
...Inače pišem i pri kraju sam s pisanjem stručne knjige... Tu sam bolja
...Zaključak : Na blogu pišem bez opterećenja, zbog potrebe i želje da se izrazim
na način na koji to blog dopušta, pisanom riječju...u trenucima kad mi je potrebno
osloboditi te bujice koje naviru iz mene i podijeliti osjećaje sa sličnim ili čak i
različitim, ali dobronamjernim i dragim ljudima...
Post je objavljen 16.07.2016. u 18:32 sati.