dani izlaze iz svojih tuba
kao jestive paste; ujutro odvrćeš zavrtanj
istiskuješ gibak podatan sadržaj
odavno pripremljen od nepoznatih
kuhara koji spravljaju neumitni slijed.
subotom ti je ta polugusta masa
nekako ukusnija nego drugim danima.
je li ovo pet pitaš prodavačicu plodova
na tržnici misleći na cijenu.
ne to su banane odgovara hitro
i vragolasto ti se smije ta džepna venera
izvirujući iz voćne duge s kosom
boje banana od deset. plaćaš i dobacuješ joj
predajno da su duhoviti ljudi pametni.
doći će dan koji neće biti istiskan;
ostat će nepojeden neukusan stvrdnut.
neka se to ne dogodi u hranjivu subotu
kada ne susrećeš poznanike prodavače
ovlašnih ispovijedi i površnih savjeta već one
koji se iskreno smiju jer ponavljaš da je ona
iz zagreba i da još ne zna gdje je tvoja tržnica.
Post je objavljen 15.07.2016. u 18:40 sati.