trsatska gradina, svjedok dolaska hrvata na ta područja, već je postojala kao utvrda od davnog doba, hrvati su je preuzeli, nadograđivali, franci je htjeli oteti, nisu uspjeli, i odatle se širio grad dalje, uz rječinu, preko rijeke, pa sve dalje...bila sam nekoliko puta, ne znam je li ljepše danju, kad se vidi svaki detalj, ili je bolje uvečer, kad zidine poprimaju romantični štih, a u daljini se vide svjetla grada, svjetlucanje mora i osjeti miris mediteranskog bilja...
ulazna vrata... s donjog vidikovca prema gornjem...zidine od žive stijene u kojima cvate život...mletački lav koji drži otvorenu knjigu (legenda kaže: otvorena knjiga u lavljim šapama znači da se grad predao u vlast Venecije bez rata i borbe, a ako lav ima zatvorenu knjigu, znači da se vodila bitka za osvajanje grada)....
novopronađena povijesna nalazišta. prvi arheološki podaci govore o keltskoj tarsi "brdu uz rijeku", kasnije su liburni i japodi na tom mjestu imali svoj tabor, da bi ga rimljani pretvorili u svoju utvrdu tarsaticu. spominje se u vinodolskom zakoniku, kao vlasništvo krčkih knezova, frankapana, a kasnije je pripao habsburgovcima. totalno zanemarenu gradinu, nakon prelaska u ruke francuzima, renovirao je grof nugent. i jedan pogled iz galeblje perspektive (fotka s interneta, bome se nisam penjala u zrak ni balonom ni paraglajderom, ha, ha)
s kule na kulu...podsjetnik na davne bitke, junake, domoljube i osvajače..unutra je muzej, no neka budala je izbacila sarkofage obitelji grofa lavala nugenta, dobrotvora koji je renovirao tvrđavu i spasio je od propadanja...pogled na more s jednog od vidikovaca
ne znam bi li bilo ugodno zimi ovdje stanovati...uza zidine. bolje se s nekim držati ruku pod ruku ....duh se pojavio među zidinama, ha, ha, djeva bajna čeka viteza sjedeći na bedemima dvorca, čuje se topot kopita iz daljine, i zveket oklopa, rzanje konja... vraća li se to moj princ iz daljine a ko je ova teta u cvijeću? gola! kaj i ona čeka svojeg viteza??
eh, sad se mogu malo odmoriti, sjesti, popiti nešto osvježavajuće i uživati u svježem povjetarcu iz obližnjih planina