Marketing
Priče vrućih dana (2)
Napomena: Ovo je skraćena verzija priče „Suvremeni robovi“. Tko želi, može je pročitati ovdje. Oba teksta inspirirana su postom na sličnu temu objavljenog u Vijestima na blog.hr.
Vrijeme, oko pola devet navečer.
Sjedim na klupi u parku ispred robne kuće Tommy u Samoboru i čekam da konačno malo zahladi pa da svratim i kupim flašu mineralne vode, razmišljajući pri tome o osoblju robne kuće.
Već nekoliko večeri gledam kako radnice zatvaraju butigu u devet sati ne gaseći odmah svjetlo, pa njihovo užurbano kretanje, spremanje, brisanje podova. A još prije desetak minuta stajale su kraj blagajne, raspoređivale robu po policama. Tijekom ovih vrućih dana vidi se im na licima da su umorne, iscrpljene, rekao bi grubo 'pun im je kufer'. Sve je manje osmjeha, umorne oči gledaju robu koju uzimaju i preko barkoda prevlače čitač.
To me podsjeti na vremena kad sam kao gimnazijalac sudjelovao u berbi graška za 'umrlu' tvornicu poljoprivrednih prerađevina 'Kalnik' iz Varaždina. Slučajno, unoseći vreće pobranog graška, zavirih u pogon gdje su radnice zatvarale staklenke. Gledam, uvijek isti pokreti, pogledi koji ne vide. Tada rekoh sebi: „Moraš završiti fakultet jer ako ga ne završiš možda ćeš raditi sličan posao i sigurno poludjeti.“
Jednako monotoni posao poput ovog danas na blagajnama supermarketa.
Ustadoh s klupe i požurih u robnu kuću računajući da više nema puno kupaca. Iznenadih se. Na blagajni red kao da je pet popodne. Radila je samo jedna. Prodavačice, koje su ujedno i blagajnice i koje su cijelog dana na nogama, već su počele sređivati prodavaonicu, ne bi li što prije otišle kućama.
Bilo mi je pomalo neugodno što sam, eto, čekao do posljednjeg trenutka uživajući u hladovini parka. Prilazim blagajni i odjednom čujem grub, ljutit muški glas:
„Pa kaj vam je druga blagajnica na porodiljskom!“
Najradije bih tog mamlaza opalio nogom u guzicu da izleti bez provijanta iz robne. Kad već nije mogao doći ranije i kupiti što mu treba, ne mora vrijeđati osoblje i to još predbacujući im da su na porodiljskom. A, ne bih se čudio da u nekom društvu kuka o padu nataliteta u Hrvata.
Kako to već biva, „svi junaci nikom ponikoše i u crnu zemlju pogledaše“, a muškarčina ponosno podigne glavu, eto pokazao je on njima.
Na drugu blagajnu odmah dođe blagajnica.
„Nemoj“, kaže prva „sad ću ja.“
„Ionako treba zatvoriti blagajnu“, kaže pridošla, a dio kupaca se premjesti u drugi red. Naravno 'ponosni' mužjak, slaveći svoju pobjedu, bi prvi u redu.
Više nisam mogao izdržati. Vratih flaše i izađoh pokraj njega uz riječi „nemam ništa“. Vodu sam kupio drugi dan.
I opet se sjetih svog 'mudroslova':
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Post je objavljen 14.07.2016. u 18:15 sati.