Čitam, ne da mi se pisati. Završio sam s autorima sarajevskih ratnih dnevnika, zanimljivo mi bilo primanje kod tadašnjih gospodara života i smrti, prvo Šuška, zatim Tuđmana, Šušku viri pljoska rakije iz džepa, sjećam se sjećanja generala Clarka, Milošević je pio whiskey, Tuđman nikog ne sluša, ništa novo.
Sad čitam Dašu Drndić, pljuje po blogopisanju, netko ju je kritizirao na blogu, palo mi na pamet, bio sam na nekom događanju u Rijeci na kojem je i ona rekla par riječi, bila mi dosadna, ali eto, nisam to napisao na blogu, sad ću napisati da mi ju je zanimljivo čitati, dosta dragocjenih informacija, recimo prije ovogodišnjeg odlaska u Berlin.
Dotiče se preko Bernharda i Thomasa Manna, zanimljivo, svi koje čitam zadnje vrijeme pljuju po pisanju Thomasa Manna, naravno, ni najmanje nisam promijenio svoje mišljenje, samo me podsjetilo da imam doma knjigu njegovu knjigu o psima, nisam je još ni prelistao.
Danas je i drugarica imala zadnje nastavničko prije pauze, sutra podjelu, valjda ćemo se idući tjedan početi opuštati.