Marketing
Rapsodija o sreći
Uvijek za sreću ima nade, i kad nam se čini, da ju nam, netko, krade. Sreća je vrijedna sveg bola, tuge i jada i svakog, drugog,truda i rada… Nekad je dovoljan zračak, mali, da sreću rasplamsa i upali.. Nekad osmijeh, iskren samo, dovoljan je , da sreću nekome damo… Uvijek je sreća oko nas i na sve strane, samo nekad u naše oko i srce neprepoznata i neotkrivena stane… Ima i onih koji sreću neprestano traže i misle da im je nedostižna, život cijeli… A na kraju se ustanovi, da je nisu imali, jer ju nisu ni htjeli… Osjetljiva je i sujetna ta sreća naša, ukoliko ju ne prepoznamo, na vrijeme, nestane, jer joj se prelije od nas, puna, čaša---
Oj, živote, što si kompliciran tako, kad bih željeli, zašto te ne možemo živjeti lako!!… Bezbrižno i lako, kako bi tada sretan bio svatko!! A mi ljudi, dušu dali za komplicirati stvar, pa se muči i mlad i onaj, već, star… Gdje je nestalo, sve ono veselje koje smo rođenjem dobili i sreća što smo se, upravo takvi, kakvi jesmo, rodili…
Želim taj čarobni štapić i hoću popraviti stvar, svakom čovjeku sreću, dati na dar… Sretan čovjek, samo sreću oko sebe širi…. a sreća kad raste i kad se rasplamsa, sve loše ona odtalasa i odbije, sunce uz sreću ljepše i nježnije grije…
Ljubav i sreća pod ruku zajedno idu i dok ružu, crvenu, gledaš na kamenom zidu, tad znaš, da je sreća tu i svakom čovjeku želiš da ju istu takvu daš, da život provede lijepo, kao u najljepšem snu…
Post je objavljen 13.07.2016. u 20:25 sati.