font size=5>MAJKA BOŽJA BISTRIČKA
Danas je središnja proslava u Mariji Bistrici
evo nekoliko podataka, ukradenih sa službenih stranica Svetišta
Najpoznatije i najposjećenije svetište Majke Božje u nas Hrvata je Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, smIješteno među pitomim brežuljcima Hrvatskog zagorja.
Svetište Majke Božje Bistričke imalo je i ima vidno mjesto u marijanskoj geografiji hrvatskoga naroda. U Mariju Bistricu već se stoljećima slijevaju vjernička mnoštva iz svih hrvatskih krajeva i inozemstva; ali i pojedinci koji ovamo dolaze u tišini osobnoga hodočašća, tražeći i nalazeći svoj duhovni mir.
U hrvatskom Marijinu svetištu i prošteništu štuje se čudotvorni kip Majke Božje s Djetetom u naručju, najveća svetinja našega hrvatskog naroda. Pred njim su tijekom a milijuni pobožnih hodočasnika klečali i molili i od nebeske Majke dobivali pomoć i uslišanje.
Kako je kip kroz svoju povijest nekoliko puta bio skrivan od opasnosti koje su mu prijetile, posljednji je puta pronađen i postavljen na oltar u srpnju godine 1684., od kada i počinju hodočašća u ovo svetište.
Zapisana su i mnoga milosna uslišanja kroz povijest Svetišta već od 1688. godine pa sve do danas, a to dokazuje veliku ljubav i vjernost naroda prema Majci Božjoj.
Svetište u Mariji Bistrici postalo je nacionalno svetište još 1715. godine, kada je Hrvatski sabor podigao veliki zavjetni oltar. Time je Hrvatski sabor odobrio pobožnost hrvatskoga naroda prema Majci Božjoj Bistričkoj.
Porastom marijanske pobožnosti i zbog mnogih milosnih uslišanja po zagovoru Majke Božje Bistričke postala je svetišna crkva tijesna i premalena. Stoga bistrički župnik dr. Juraj žerjavić (1875-1911), prema nacrtima arhitekta Friedricha von Schmidta i njegova učenika Hermanna Bolléa, dade proširiti i preurediti crkvu, župni dvor s arkadama, te iz stare crkve načini crkvu u stilu neorenesanse.
Papa Pio XI. (1922-1939) podijelio je 4. prosinca 1923. godine svetištu Majke Božje Bistričke naslov Manje Bazilike.
Svoje prvo najveće slavlje doživjela je Marija Bistrica 15. kolovoza 1971. godine kada je u njoj održan XIII. međunarodni marijanski kongres. Biskupi su te godine svetište proglasili Hrvatskim nacionalnim svetištem Majke Božje Bistričke.
No, Crkva u Hrvata doživjela je svoj najveći povijesni, crkveni i svenarodni događaj posjetom pape Ivana Pavla II. i proglašenjem blaženim zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija kardinala Stepinca 3. listopada 1998. godine.
. godine.
A sad neslužbenio dio, odnosno moj post iz 2009
Kad sam već krenuo s opisima hodočašća, evo me i u Bistrici.
Možda bi ovom zgodom mogao više prostora posvetiti propovjedi koju je održao kardinal Bozanić, ali eto nekako se osjećam pozvanijim prenositi izvanduhovne aktivnosti.
Kardinal je održao velebnu propovjed (vjerojatno je negdje na netu ima, pročitajte svakako) slojevitu i aktualnu od križa do bezličnosti;
Glavni likovi te propovjedi nažalost nisu izmišljeni!
Žive i "rade" u Hrvatskoj!
Ajmo sad na onaj tradicionalni-prošćenički.
Iskusni Tigi zna odličnu birtiju/klijet na kraju Križnog puta
Dakle "iskusni Tigi" , topografsko-gurmanski 100% obučen od starijih kolega, sigurnom nogom kroči u klijet, koja se za vrijeme prošćenja pretvara u ugostiteljski objekt znakovitog imena "Kalvarija"
Tamo me znaju, tamo kupujem!
Raspored i položaj stolova upućuje na nedavni prolazak oluje kroz ovo područje, stolice su položaju u kojem se vjerojatno drže američki marinci u testu izdržljivosti, ali to skupinu petero iskusnih planinara, djevojaka i dečki sa sela ostavlja hladnim, tek troje malo urbanijih diskretno primjećuje da baš nismo kod "Maxima de Parisa" , ali "iskusni I" ih sokoli da se samo malo strpe jer i vino i klopa će biti vrhunski.
Kako okolni prostor osvajaju i ostali iskusni proščenici, "iskusni I" brzo odlučuje o menuiu (kak ću to napisati, možda jelovniku?) i naručuje kao H.Bolt u manje od 10 sekundi.
Mlada dama lijepe i zdrave puti stiže i nosi prvu litru i vodu, svi oduševljeno uz medenjake i krekere (koje su naravno ponijeli iskusni planinari) ispijaju prve čaše vrhunskoga vina.....
Kako bijasmo prilično žedni, nas petorica i tri dame (ovaj put mi gospođa profesor nisu išli, pa sam si ja povel Bartimeja@ ; Bart@ mi nije još skroz progledal, mislim na ovu sekularnu razinu) su brzo isparaznili prvoga peharčeka, te iskusni I. rutiniranim pokretom desne ruke naručuje slijedeću da si nekaj popijemo prije ručka..
Mlada dama lijepe i zdrave puti nosi i drugega peharčeka ali ima izraz donositeljice loše vijesti; pitaju mlada dama; bi se mi ljutili ak bi jelo sačekali nekih dvaest minut...
Ma dajte molimo vas, ni hitnja...odgovaramo mi u glas
Nakon treće litre i zadnjih zaliha krekera dio dama postaje malo neurozan, em previše pijemo, em nema objeda.....
Iskusni I. odlazi u kuhinju; zaboga pa znamo mi i gazdaricu, al malo su se zbunili, zabunili, svet navalil, pa k tomi i vatrogasci.....
Ma dobro ni mrtva glava, nakon sat i dvast minut stiže Mlada dama lijepe i zdrave puti s više manje podudarnošću naručenoga..
Na upit bi li trebalo platiti ona dosta tužnog izraza opterećenog krivicom odgovara " bi prosili"
Sve to moj narode je organo-leptički bilo na visokoj razini (u profanijem prijevodu bi bilo da smo se nažderali i napili) za 390 kn, pa smo si mi još jednega peharčeka za putnega vzeli..
Šta je pjesnik tija kazat?
Možemo li naći mjeru odnosno sredinu? između Ludbrega, Bistrice, Dubrovnika i Opatije..
Da nam ugostitelji, bankari i sve ostale tzv. uslužne djelatnosti rade i naplaćuju s mjerom!
PS
(ma što god značila ova skraćenica)
Za one koji se ne usude pitati, zašto sam si samom sebi dao nadimak ili ti nick tignarius, jer bi mi puno bolje pristajao dinarius..
Odgovor je kao i na sva ostala zamršena pitanja- jednostavan; did je bio tesar, ćaća je bio tesar....mali Ivica je imao strogog profesora iz latinskog, pa je napustio gimnaziju i posta tesar...
A ako gledamo iz helenističke perspektive onda su i ovi moji Rimljani - dinariusi, pa si ja skromno ufam da u odabiru imena nisam bio preuzetan.
I još jedno slovo!
Negdje, čini mi se na Tportalu, sam pročitao kako je najveći anti/n/fašist na ovim prostorima prisustovao obilježavanju najvećeg događaja II svj.rata, a to je po rječima britanskog dobro obavještenog veleposlanika, bilo odigravanje fudbalske utakmice između jajnika njenog veličanstva i Hajdukovih partizana u Bariu 1944.god.
Ispričavam se, podkrala mi se greška, nije jajnika nego vojnika! sorry Liz!
Suze koje je lio puzavac koji to prenosi na spomenutom portalu će zasigurno dignuti razinu saliniteta Jadranskoga mora sve do Savudrije...
Naime taj plizavac navodi kako se najveći antifašist (ispričavam se za onu zabunu u prvom spominjanju ove kovanice, ne radi mi delete) osjećao jadno, na obilježavanju tog najvećeg događaja, osim njega i spomenutog vele...nije bilo nikoga doli nepotrebno i bahato osiguranje, predsssjednikovo---
Zanima me da l će udruga NNPM (nikadneprežaljenogmaršala) organizirati i godišnjicu plača na Poljudu!!??
Post je objavljen 13.07.2016. u 15:32 sati.