Marketing
Djelić tvoje duše spava
Foto: Ž.K.Safiris
Ti sretna si dušo, cvjetaš svakog trena
Bojom svojom cijeli svemir ljubiš
Što činiš kad naiđeš na čovjeka snena?
Baciš kamen, dotakneš ga svjetlom,
Ili se netragom izgubiš?
Kad uvidiš da djelić duše nečije, u pukotini spava
I da svjetlost danju upoznalo nije.
Ne zna da božansko u svem' stvorenom obitava.
Bijesna li si, ogorčena, tužna,
Ili ti se samo smije?
Jer tvoj izgrađeni svijet, stvoren je po tvojoj mjeri
U njemu su sretna bića, životinje, biljke, ljudi
Sve pjevuši i diše u tvojoj dobroj namjeri
Ipak, djelić duše tvoje o nečemu još sudi!
Jer djelić tvoje duše spava…
Sve izvan tebe stvoreno je, taj komadić da razbudi
Čovjek koji djelom griješi, mrzi ljude, gazi mrava,
Tvoja duša o njemu još olako sudi.
Sati, dani godine, možda i stotinjak života
Ponekad je potrebno da uspavani djelić živne.
I što prvo ugledat će?
Mjesto gdje je sva ljepota,
Ili riječi grube, teške, kivne?
Ti sretna si dušo, cvjetaš svakog trena
Bojom svojom cijeli svemir ljubiš
Što činiš kad naiđeš na čovjeka snena?
Baciš kamen, dotakneš ga svjetlom,
Ili se netragom izgubiš?
Post je objavljen 11.07.2016. u 10:14 sati.