Marketing
Čehov nije u pravu
Probudio si usnulu djevojčicu…Sad stoji u kutu….Nepomična….
Ne tako davno je pročitala:
„Pustite srcu na volju, bar jedanput u životu. Zaljubite se do ušiju u nekog Vilenjaka i bućnite glavačke u vrtlog da svi zinemo od čuda“ Anton Pavlović Čehov…
Upravo to se dogodilo… Sanjala je ona svog Vilenjaka…Čekala ga godinama…Strpljivo… Vjerovala da postoji , i ako nije znala da će se stvarno i pojaviti… I biti, u ovom životu… Pojavio se, dan nakon što je pročitala ovu izreku od Čehova…
Pokucao na vrata i rekao …nije ništa trebao reći..sve se znalo, vidjelo… Osjetilo…
Bez puno riječi…
Nije vjerovala, mislila je da sanja …Činilo se, ipak, da je san stvarnost… Živjela život, san…Bio je lijep poput božanstva… Prekrasan u svemu…Vilenjački, nestvaran…. Život je dobio ime Vilenjak…Ništa i nitko drugi nije postojao… Živjela je, radila, disala za svog Vilenjaka…Nitko i ništa drugo joj nije trebalo…Razmjenjivale su se pažnje, nježnosti…sve samo najljepše, nevino, slatko, puno duha…sve tako nestvarno da bi bilo istina, a bilo je istina… Prepreke i ako ih je bilo, nisu postojale…Oni su bili jači od svih prepreka, od svega….Snaga im je i bila u toj sinergiji… Srodnosti duša…Tako je izgledalo i tako je bilo… I zašto, takve prelijepe priče, moraju završiti kao i one nelijepe priče… Zašto se čovjek umori od dobrog i lijepog, poželi loše…Poželi ono što će ga na kraju „uništiti“….A ti to znaš i ne možeš ništa…Ne vrijedi… Ne možeš ni likovati na kraju i reći „ Pa sve sam to znala“…Kad si toliko volio, želio dobro i radio dobro, da ne možeš dalje ne voljeti…Ne razumjeti… I ne znam gdje se više crpi ta snaga koja sve to preživjeti mora…A mora… Jer druge nema… A Čehov, Čehov, nije u pravu …
Post je objavljen 09.07.2016. u 22:34 sati.