pišem.
i dalje,
svakodnevno,
o svemu i svačemu,
pišem.
svojim osjećajima,
doživljajima,
strahovima,
tugama,
ljutnjama,
pišem.
kao što sam
i uvijek pisala,
spontano,
iskreno,
iz srca i duše,
sve što okom
zapazim,
opisujem,
i ono u što
slučajno ugazim,
pišem.
strasno,
nekad glasno,
kadkad sasvim potiho,
šapatom,
al britko,
pišem.
pitko,
bez zadrške
i podrške,
bez predumišljaja
s nimalo uvijanja,
pišem,
jer mi treba,
kao kuglofu cveba,
nižem misli
mjesto perla
pletem,
igram se riječima
kao dijete pikulama,
mimo uma,
pameti,
kao kada mlatim
krpom i metlom,
poletnom,
pišem.
mada mi se neki
čudom čude,
zanimaju ih
moje pobude
lude
pitajuć se:
" čemu, komu,
to pisanje služi? ",
ne shvačajuć pritom
što sve meni ono
dobrog i lijepoga pruži,
stoga, i dalje
pišem.
samo, lako,
pišući tako
ne osvrćem se
preveć
ni lijevo ni desno
nit zamaram
tuđim sudovima
grdim, jer
s nekim je umovima
meni odveć tijesno,
zato se nikad na njih
ni ne srdim,
za mene
sve je ostalo isto,
i ja i moje pismo,
zajedno smo,
skupa,
ispunjena rupa,
združeni,
sretni,
ugodno ispruženi,
isprepleteni,
neometeni,
bivamo,
snivamo,
uživamo
slovima zvjezdice kujemo,
prstima kroz misli rujemo,
nove rečenice snujemo,
u nepoznato putujemo
dok ja bez prestanka
pišem.
prepravljam,
nadopunjujem,
ispravljam,
tu malo popeglam,
tamo zagladim,
pišući
svoj novi bolji svijet
sama sebi gradim,
jedina je sitna razlika
bitna
što razanati više ne znam
i ne mogu,
ovako,
kako tek
pišem
na brzinu
s nogu,
jedino kako znam
i mogu
bez autocenzure
i lakirane fensi
uvijene frizure
što je
moda
što recepti,
a što kome škoda,
jer sve što zapišem
ima više lica,
pa sav taj moj zapis
ostane tek samo
skica.
Post je objavljen 08.07.2016. u 01:37 sati.