Marioneta je na drugoj strani nadvožnjaka vidjela kroz sumaglicu neznanca zbog kojeg su joj jučer na peškariji prošli trnci od glave do pete
i nekih je dijelova vlastitog tijela postala itekako svjesna.
Sjetila se u tom trenutku svoje tetke, one koja je živila u Zagrebu, i koja je infišala da je francuskinja. Sjetila se njenih riječi da ništa ne donosi uzbuđenje kao divlji seks sa potpunim strancem, i uputila se preko nadvožnjaka.
U tom trenutku zazvonio je telefon, molim rekla je Marioneta, koji Boris.
Oprostite gospodine Jokić, otkud vam moj broj, koja Mela.
Dakle vi se oćete oprostit, dobro po koji put gospodine Jokić, opraštate se kao ona Đekna šta nije tila umrit. Nemojte me više zvat, ni mene ni Melu nikoga.
Taman kad je završila razgovor, našla se oči u oči s onim likom.
Ja sam Višeslav i treći put kad se vidimo idemo na kavu, rekao je i pogled mu je kliznuo prema Marionetinim grudima.
Popizdiću pomislila je Marioneta, garant su mi bradavice na gotovs, ka Pershinzi. More rekla je ja ću za uru vrimena proć opet ovuda, pa ako slučajno budeš ovdi i ako se slučajno sritnemo, moreš mi platit kavu, i produžila dalje.
Di ću sad izgubit uru vrimena, iden prošetat do Ravnih njiva, taman dok otiđen doli i vratim se proć će ura.
Post je objavljen 07.07.2016. u 19:30 sati.