Nisam sigurna jesu li galebovi samo u Dalmaciji?
Možemo li mi na Kvarneru rabiti tu riječ za zgodne momke
koji oblijeću i šarmiraju curke svih boja i oblika?
Da li su naši manje šarmantni?
Muško je muško, gdje god živio, jedino nema iste manire i finte!
Neka su naši galebovi uz more malo manja vrsta,
ali na istim krilima s istom naravi grabežljivca- uloviti plijen pod svaku cijenu.
Sjedimo tako muž i ja na divnoj Crikveničkoj plaži,
sušimo se nakon izlaska iz mora, kavica u jednoj ruci, u drugoj keksi.
Pogled na pučinu gdje se zabavljaju naši tinejđeri.
Iako pučina, Crikvenička rivijera je poznata po kilometarskom plićaku
gdje ste skoro došli do sigurnosne mreže za brodove, a ispod vas samo tri, četiri metra dubine.
Ulaskom u more, par metara se ne može stajati, onda opet plićina pa dubina.
Zanimljivo za igre s loptom, stoj na vodi i razne vodene egzibicije.
Junior je otišao s prijateljem i njegovom mamom u Bakarac, mi smo sa seniorom i nećakom.
Dva bratića, četrnaestogodišnjaci koji su imali sreće da se dvije sestre,
njihove mame, udaju u isto mjesto pa je jedna sister ( nisam ja),
odlučila da bi bilo dobro upisati ih u isti razred kad su već isto godište.
Jedino ova kombinacija donosi mir jer kad su dva brata od dvije godine razlike i njihov bratić skupa,
trokut postaje nemoguć.
Naravno da je dvanaestogodišnjak za njih četrnaestogodišnjake mulac pa
moramo često intervenirati jer je često izoliran.
Sve smo pokušali, ali zaista su rijetki trenuci mira kad je
trojka zajedno jer baš taj treći donosi razdor.
Našli smo u ostavi gumeni čamac koji su, kao prerasli,
pa ga zadnjih godina ne nosimo na more.
Vesla su se negdje zagubila, ali dok su bili manji to im je bio omiljeni rekvizit za more.
Danas se gumenjak našao u bunkeru auta pa na plaži
pa kod mjesnog trgovca na kompresoru i evo ga u moru.
Vidno je da su ga "krakati dečki" prerasli, ali baš to i je gušt jer im sada noge i ruke predstavljaju vesla.
Muž i ja smo se malo motali oko njih, ali na zadnje muževo. „Meni je dosta!“,
zaključili smo da dečki više nisu naivna dječica jer su nas par puta preveslali bez vesala.
Nagovorili su nas da se popnemo u čamac,
a oni će ga držati s druge strane da se ne prevrne pod našom težinom.
Kad se muž odrazio rukama i krenuo zajahati malu barčicu,
oni su je s druge strane prevrnuli i začas se našao
ispod površine mora sa barkom iznad glave.
Naravno da smo prvi put pomislili da je slučajno,
drugi put je bilo smiješno, a treći na rubu bijesa.
Prizori su mi osvježili dan, smijeh je odzvanjao plažom
toliko da se činilo kako se more uzburkava od naše vibracije smijeha.
Zaslužena kava, keksi i prizor tri curke, otprilike njihovih godina,
ponudio nam je odličan tinejđerski film koji smo davno odživjeli i sami.
Sada je gušt promatrati iz nekog drugog kuta i predvijeti unaprijed scene.
Dečki su skužili da curke ulaze u more na moliću
pa su ih čekali sa svojim čamcem na samom ulazu.
Nisu imale gdje, ako ne ući u njihov brod.
To im je stvaralo nelagodu pa su se vrtile, premišljale,
popravljale badiće, motale uvojke kose oko prstiju, smijuljile......
dok ovi nisu shvatili da pretjeruju pa su preparkirali malo dalje.
Konačno curke ulaze u more i plivaju, došaptavaju u svom ženskom krugu,
neprestano pogledima prateći mornare „on the board“.
Jedan drugoga su u tom gumenom čamcu gurkali do curka,
one se, kao nešto ,bunile, odguravale ih
dok muž i ja s obale uživamo u besplatnom ,napetom filmu.
Kad više nisu znali što bi i kako šarmirali, okrenuli su čamac naopako,
dno stavili na glave i poput pravih marinaca se došuljali, tik do njih.
Sve bi bilo dobro da nećak nije odustao u zadnji tren
te je naš sin do curki došao sam gdje je, otkrivši glavu, skužio da mu nema zaleđa,
vratio se po suborca, sav u frci, nabio mu čamac na glavu i opet u akciju.
Doslovno sam plakala od smijeha jer su razvili cijelu strategiju osvajanja,
curke kao curke, naizgled nezainteresirane, a smijulje se od sreće i zadovoljstva.
Iduću scenu nismo predvidjeli kada je
sin je došao do nas i bijesno nas oprao"" kako se smijemo i zurimo u njih.
Nisam mogla govoriti od smijeha, treslo mi se cijelo tijelo jer baš kad se ne smiješ smijati,
ne možeš prestati.
Muž se snašao i ozbiljno odgovorio, susprezajući smijeh kako moramo gledati i paziti
jer je rekao da se skoro prevrnuo po valovima.-
A možeš misliti prevrtanja! Noge im dođu do dna, visoki su oko metar i osamdeset obojica.
Izašli su iz mora, odmakli se od nas i sa zidića, sa više pozicije promatrali svoj plijen.
Igrom slučaja, curke su parkirane blizu nas pa smo muž i ja slušali komentare..
Ja sva zadovoljna kako poznajem žensku glavu i kako smo sve iste,
naizgled nezainteresirane i hladne, a željne osvajanja!
Odjednom se spremaju i odlaze s plaže.
To me razočaralo jer ne volim filmove bez definiranog kraja.
Bila sam i ja takva curka, ali rizično je otići kad je najnapetije,
a nitko ti ne garantira da će sutra slijediti nastavak
Opa! Nagli obrat situacije, efekt iznenađenja je kad se dvije vrate i ozbiljno rasprostru svoje ručnike.
Zadovoljna sam, ženska mudrost je pobijedila jer su treću odvele kući, ona je višak.
Dečki su sad zabavljeni ispuhivanjem čamca jer se spremamo kući
i tako zeleni odlaze s plaže na što im sugeriramo da ih bar pozdrave.
S pravom su ljuti jer se miješamo u njihovu privatnost.
Muž i ja ,vidno zabavljeni,
znamo da se sutra moramo premjestiti na drugu plažu i biti u svom filmu.