Mlađahan dječačić kad bijah ja,
složit rebus bješe mi pasija.
Sjetih se toga ovijeh dana razmišljajući što da 'blogiram' a da ne bude politika ili neko 'dubokoumno' mudrovanje. I onda mi, onako 'tres', na um padne: ajde da objavim nekoliko rebusa koje sam smislio pedesetih godina prošlog stoljeća. Naravno u modernoj grafici.
Nisam doduše izmišljao samo rebuse, bili su tu i ostali 'enigmatski uradci': križaljke, magični kvadrati, pletenice i tome slično. Bilježio sam to u jednu 'kockastu' bilježnicu, no i ona se, kao i dva moja prva 'romana' (Tajna grada Daharas, avanturistički i Džon Majkl, kaubojski) izgubila u 'bespuću mog života' pa danas mogu pokazati samo ono što mi u glavi ostade.
Razmišljajući dalje - a možda razmišljati nisam trebo - pomislih: zašto to ne bi bila mala igra kao onomad s bećarcem i što ono još bješe, haiku? (star sam: slabo pamtim, brzo zaboravljam). Nu, kako sve to napraviti a da i oni nakon prvog bloger - odgonetača moraju razmišljati svojom glavom. Tako, razmišljajući mojom glavom rekoh sebi: blokirat ću mogućnost komentiranja, a vas zamoliti da na semper_contra@net.hr pošaljete odgovore.
Nakon par dana sredit ću dobiveno pa, ukoliko će nešto uopće stići, objaviti rezultate ove 'male igre'. Možda i neću trebati ukoliko svi riješite svih deset rebusa.
Po vašem odzivu vidjet ću koliko je ova moja 'luda' ideja bila dobra
Može li?
1