Polako se rješavaju stvari, korak po korak na mojoj strani, no s druge strane kod supatnice stalni horor, u socijalizmu biš imao nade, nađeš partijsku vezu i problem se riješi, ovdje gazda ako je zločest i pokvaren, nitko ne zadire u njegovu autonomiju, oni su si izborili demokraciju. No eto s vremena na vrijeme sustav pokaže i mogućnost iznenađenja, eto pao je i policajčina svih sistema, uz to i Rvatina, samo što mu se kao žena malo previše zaigrala, možda ima šanse da se osklizne niz stepenice i lokalna šerifica.
Razgovarao sam valjda jučer il prekjučer, tko bi ga znao, o principima tog nekog novog europskog pokreta, tu ih zbunjujem, ne, ja se nikad ne bih odrekao nasilja u situaciji kad su toliki pojedinci tlačeni od sustava, mada naravno ni ne propagiram nasilje. E sad, sa stavom oko nošenja tih prekrivala preko glave malo zbunjujem svoje feministice, nisam ni bezuvjetnu zabranu nošenja na javnim prostorima, humanist sam, onda te žene uopće ne bi izlazile iz svojih stanova, takve stvari se zakonima ne rješavaju, barem u navodnim demokracijama.
Sutra i preksutra sam opet na radnom mjestu, danas sam preskočio, čekam vijesti je li drugarica izdržala na svom, u stanu smo Jin i ja, za nas dvojicu ne puštam klimu, vruće je, inače manje se usisava, više obojica složno kišemo.
Jučer sam izvrstan prilog imao uz ražnjiće, neki kuhari su već prepoznatljivi. Ti ni ne pretjeruju sa začinima, u zemlji gdje je to nacionalni sport, vegetarijance i kosooke razumijem, ali ostali...
Shvatili ste, napisano samo da potpuno ne izgubim ritam pisanja. Najvažnije još nije riješeno, stan u Berlinu, po prvi put sve ove godine, tip nas je pokušao prevariti i ucjenjivati, svijet se zbilja vrijednosno balkanizira, odlazi lagano k vragu.
Ipak ću upaliti klimu.