U četiri ujutro,
Dok se mali komadić svjetlosti probija na Istoku,
Dok čitav ostatak neba je u još dubokom mraku.
U četiri ujutro,
Kad duša samo što ne eksplodira od zanosa,
Koji ju boli.
Beskrajne mogućnosti u vječnosti.
U daljini, centar grada i sjećanja na mladost i mlaki bambus.
Mnogi su "sredili" i poravnali svoj život,
Neki drugi pak, napustili su svoj stari, meni poznati oblik,
I možda više nisu sa nama.
Jutro.
Još jedno jutro ovdje, u mojem životu.
Svijetlost sa istoka raste, nebo postaje sve više plavo,
Obasjana Medvednica,
Gledam prema Griču i kuli Lotršćak,
Odakle sam ponekad znao promatrati svoj rodni grad.
Post je objavljen 06.07.2016. u 09:30 sati.