mogao je Višeslav skrenuti desno, baš je mogao
mogao je doduše skrenuti i lijevo, i to je mogao
mogao je u svojoj neodlučnosti, i okrenuti se i vratiti istim putem kojim je i došao, naravno da je mogao
kažu da je život sazdan od mogućnosti i neiskorištenih prilika
Marioneta je mogla što je htjela
otići kod frizera
svratiti na kavu kod tetke, one koja je maštala o Seini i mostovima Pariza
upisati se na tečaj zumbe
ili na koncu jednostavno ostati doma
ništa epohalno, ni pogubno, ni blagotvorno po čovječanstvo, ne bi se dogodilo da su Višeslav i Marioneta iskoristili bilo koju od ponuđenih im mogućnosti
ono što se dogodilo kao plod njihovog bijega od mogućnosti, rezultiralo je sudarom svjetova, eksplozijom strasti, akumuliranjem energije potrebne da naizgled obični, pomalo beznačajni sudionici šarade zvane život, u tom jednom čarobnom trenutku, u toj tako posebnoj milisekundi postanu heroji epohe
nekako u isto vrijeme, s odmakom ne većim od pet minuta, Višeslav i Marioneta su se našli na peškariji, i jedno i drugo kao nekom magijom privučeni kirnjom od točno osam kilograma koja se prodavala na lutriji, na drugom banku u srednjem redu unutarnjeg dijela peškarije
obadvoje sa dali po deset kuna za lutriju, Marioneta uredno složenu novčanicu tiskanu dvije tisuće i pete, koju je gracioznom kretnjom izvukla iz sasvim solidne replike Gucci novčanika, a Višeslav zgužvanu, iz desnog prednjeg džepa, izblijedjelih North poole bermuda, kupljenih dvije tisuće i sedme, u davno bankrotiranom trgovačkom lancu
otišli su zatim svako svojim putem
Marioneta je na gradskoj tržnici kupila malo blitve, dvije paprike, pola kilograma chery rajčica, i jednu balancanu srednje veličine
najviše je voljela povrće srednje veličine, i užasno ju je nerviralo kad bi joj prodavači pokušali uvalit prevelike i grbave primjerke krastavca ili krompira
Višeslav je popio kavu onako s nogu na šanku, i pokušao se sjetit kad je zadnji put bio u kladionici
davno je odustao od tog poroka zaključivši da uvijek netko drugi potroši i njegovu sreću, ali ko zna možda mu se baš danas sreća osmjehne u obliku kirnje od točno osam kilograma
tri minute prije dvanaest, u razmaku od nepunih jedanaest sekundi u korist Marionete, njih dvoje su se našli kod drugog banka u srednjem redu unutarnjeg dijela ribarnice
dvije minute prije dvanaest dogodio se ranije navedeni sudar svjetova
mogli su njih dvoje stati jedno do drugoga i uopće se ne vidjeti, moglo je jedno od njih i zakasniti, koješta se moglo dogoditi, ali sudbina je htjela drugačije
dvije minute prije dvanaest, Marioneta je utonula u te kao ugljen crne oči
dvije minute prije dvanaest, Višeslava je zarobio bljesak smaragda
dvije minute prije dvanaest vrijeme je stalo
u toj tako maloj a tako dragocjenoj milisekundi, Marioneta i Višeslav su osjetili kako im se usklađuje disanje, Višeslav je prepoznavao otkucaje vlastitog srca u pulsiranju žile na Marionetinom rumenom vratu
u toj tako maloj a tako dragocjenoj milisekundi, osjetili su i jedno i drugo izvantjelesno iskustvo baršunastog dodira
točno u dvanaest sati prodavač je uzviknuo broj dvadeset dva
e jebiga, znao sam, rezignirano je pomislio Višeslav
a šta češ. iden kupit kokoš, pomislila je Marioneta i krenula prema mesnici, kojoj je iznad vrata pisalo Pivac
Post je objavljen 05.07.2016. u 21:48 sati.