Boris Dežulović: Križni put jednog ideološkog dvoroga
"Bilo je strašno, svjedočit će ministar sutra na sudu, dok publika nijema od užasa bude slušala strahote koje je nesretnik doživio nakon tih Tomićevih, kako se stručno kaže, „formulacija“. Sudnicom će odjekivati tmuli vrisci i prigušene kletve, pa će se čak i sudska zapisničarka, gospođa Ljubinka – tanka jedna sredovječna žena, ne znate je vi, koja je za dvadeset godina staža zapisala najveće užase koje čovjek može domisliti - u jednom trenutku samo onesvijestiti i udariti glavom o stol. I časni sudac, iskusni lisac koji je sudio ratnim zločincima, masovnim ubojicama, serijskim silovateljima i Petru Čobankoviću, pustit će na koncu jednu tanku suzu.
- Rekli ste – ponovit će potreseni sudac uhvativši zrak - „jednorog“?
Gospođa Ljubinka za stenografskim strojem opet će zakrenuti očima, klonuti i tupo udariti glavom o stol.
- Tako je, ali bilo je tih formulacija još – slomljenim glasom odgovorit će oronula ljuštura Zlatka Hasanbegovića, sve zapravo što je nakon Tomićeva teksta ostalo od nekoć slavnog ministra kulture. – Šetao sam zagrebačkim ulicama kad je netko za mnom podviknuo, „alo, politički minotauru!“, ali kad sam se okrenuo, nije bilo nikoga. Ubrzao sam korak… i onda…
- Gospodine Hasanbegoviću, možete li?
- U redu je, časni suče… ispričavam se – pribrat će se ministar nakon nekoliko trenutaka.
- Samo polako. Otpijte malo vode. Što je onda bilo?
- Ubrzao sam korak, kad je isti glas za mnom povikao još glasnije, „ustaški klaunu i…“ – tu će Hasanbegović staklenim očima pogledati ravno u suca – „ideološki jednorože!“.
Težak uzdah poput ispunit će sudnicu poput kakvog tmastog oblaka, iskidanog munjama reskih krikova i jecaja iz publike. Sa stenografskog stola opet će se začuti samo tupo: „tup“."
Baš primjerovno nacistički da na čelo streljačkog voda, u zadatku egzekucije novinarske, kritične, slobodne riječi, prvi staje nitko drugi doli, glavom i U-kapom, ministar hrvatskog narodnog prosvjetljenja i propagande, pardon, kulture.