Pregled posta

286.

Jedan od najažnijih uvida koji dijelim sa svojim
sinom jest iskustvo koje smo doživjeli prilikom
raznošenja košara s hranom prigodom Dana
zahvalnosti. Svojemu, tada četverogodišnjem sinu,
predložio sam da uruči košaru čovjeku koji je spavao
u predvorju javnog zahoda. Na moje iznenađenje,
Jairek ga je uhvatio za rame i viknuo: "Sretan Dan
zahvalnosti!" Čovjek se iznenada uspravio i naglo
posegnuo za njima. Srce mi je skočilo u grlo i tek što
sam skočio prema njima, čovjek je nježno primio
Jairekovu ruku i poljubio je. Promuklim je glasom
šapnuo: "Hvala ti što se brineš ..." Pitam se možete
li djetetu prigodom Dana zahvalnosti dati bolji dar
od toga.
Koje dirljivo iskustvo možete podijeliti s nekim
koga volite?

Anthony Robbins "Divovski koraci"